HUTBA O ČOVJEKOVOJ OVISNOSTI O ALLAHU UZVIŠENOM

ٱلْحَمْدُ لِلَّهِ فَاطِرِ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ جَاعِلِ ٱلْمَلَٰٓئِكَةِ رُسُلًا أُو۟لِىٓ أَجْنِحَةٍ مَّثْنَىٰ وَثُلَٰثَ وَرُبَٰعَ ۚ يَزِيدُ فِى ٱلْخَلْقِ مَا يَشَآءُ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ

Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.

مَّا يَفْتَحِ ٱللَّهُ لِلنَّاسِ مِن رَّحْمَةٍ فَلَا مُمْسِكَ لَهَا ۖ وَمَا يُمْسِكْ فَلَا مُرْسِلَ لَهُۥ مِنۢ بَعْدِهِۦ ۚ وَهُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ

Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ ٱذْكُرُوا۟ نِعْمَتَ ٱللَّهِ عَلَيْكُمْ ۚ هَلْ مِنْ خَٰلِقٍ غَيْرُ ٱللَّهِ يَرْزُقُكُم مِّنَ ٱلسَّمَآءِ وَٱلْأَرْضِ ۚ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۖ فَأَنَّىٰ تُؤْفَكُونَ

O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?

Draga moja braćo,

Hvala Allahu na Njegovoj milosti kojom nas obasipa. Svjedočimo da nema drugog stvoritelja koji nas sa neba i iz zemlje opsrkbljuje. Svjedočimo da osim Njega nema drugog boga. Ono što nam On dadne, može li nam iko uskratiti? Ono što nam On uskrati, ko nam može dati? Ne može niko, draga moja braćo.

Vidite, mi smo danas došli ovdje na Džumu. Koliko je muslimana danas koji ne mogu klanjati džumu. Samo ovdje kod nas, u BiH. Ima neko je na takvom poslu da ne može nikako izaći da klanja džumu, a boji se dati otkaz. Ima neko ko je u školi pa ne želi praviti problem s neopravdanim časovima. Ima neko, draga braćo, ko je iskušan bolešću, a išao bi na džumu da može, pa možda i zaplače kada ezan čuje. Sjećam se vrlo dobro kada je bio period koronavirusa i kada je bio ograničen odlazak na džumu namaz. Sjećam se i toga, kada je jedan efendija kojeg vrlo dobro poznajem, bio u karantinu zbog koronavirusa. Čuli smo se jedan dan, i jedna od prvih stvari koju mi je rekao je da je plakao kad je čuo ezan za Džumu-namaz, a nije se mogao odazvati na isti. Hvala Allahu pa je taj period prošao. Ima neko, draga braćo, i to je od svega pobrojanog najteže i najgore, kome je srce zapečaćeno toliko pa ne vidi ni svetost i važnost Džuma-namaza. Možda može i s posla izaći, možda i nije na poslu, možda dok mi klanjamo on sjedi i kafu pije. A nije svjestan kakva se koprena na njegovom srčanom vidu nalazi. On možda vidi fizičkim očima, ali je duhovno slijep. Kaže Allah dragi u suri Fatir, istoj onoj s kojom smo započeli hutbu: وَمَا يَسْتَوِى ٱلْأَعْمَىٰ وَٱلْبَصِيرُ - Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi

وَلَا ٱلظُّلُمَٰتُ وَلَا ٱلنُّورُ ni tmine ni svjetlo,

وَلَا ٱلظِّلُّ وَلَا ٱلْحَرُورُ ni hladovina i vjetar vrući,

وَمَا يَسْتَوِى ٱلْأَحْيَآءُ وَلَا ٱلْأَمْوَٰتُ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ يُسْمِعُ مَن يَشَآءُ ۖ وَمَآ أَنتَ بِمُسْمِعٍ مَّن فِى ٱلْقُبُورِ i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On odabere, a ti ne možeš one u grobovima dozvati,

إِنْ أَنتَ إِلَّا نَذِيرٌ tvoje je samo da opominješ.

Draga braćo, vidite ovoga primjera. Onaj koji vjeruje je poput živoga, poput svjetlosti Sunca i ugodne hladovine. I on na ovom svijetu tako i živi, sija mu svjetlo Upute, a kako će tek sijati kad bude ka Džennetu i njegovim hladovinama hodio! A nevjernik, onaj čije je srce zapečaćeno, o kome smo govorili na početku, poput je slijepca. Jer on ne vidi Istinu nego tumara u tminama zablude. Njegovo srce je tamno jer je prekriveno grijesima, na njemu su katanci. Njegov je život taman jer u svojoj duši nema mira, koliko god možda prividno materijalno i imao zadovoljstva. Pa sjetite se samo poznatih, „uspješnih“ ličnosti koje su, i pored sveg bogatstva, slave, para, prijateljstava, ljubavi, bili nesretni i svoju nesreću liječili raznim ovisnostima – od alkohola preko kocke do droge, a neki su, nažalost, izlaz u toj nesreći vidjeli i u samoubistvu. Čemu taj bijeg ako su sretni? Nisu, draga braćo, nisu upravo zato što im je uskraćeno istinsko Svjetlo i istinsko bogatstvo – a to je svjetlo Upute i bogastvo vjere u Uzvišenog Allaha, dž.š. Samo je s Allahom i uz Allaha Uzvišenog moguće trajno zadovoljstvo duše. Samo istinskim robovanjem Njemu oslobađamo se svih drugih okova raznih robstava. Braćo, šta su ovisnosti poput kocke, droge, alkohola, razuzdanog života – do li pokazatelj da je čovjek uskraćen jedine ispravne ovisnosti koja, kada ju čovjek svjesno prihvati, jer ona je već tu, rješava sve druge ovisnosti – a to je ovisnost o Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji ne Neovisan od svjetova, Onome koji je Utočište svemu, Onome koji je svakome potreban, a Kojemu ne treba niko.

Kada čovjek spozna tu ovisnost, kako je Uzvišeni u Kur'anu i kazao, ponovo, u ovoj suri Fatir:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ أَنتُمُ ٱلْفُقَرَآءُ إِلَى ٱللَّهِ ۖوَٱللَّهُ هُوَ ٱلْغَنِىُّ ٱلْحَمِيدُ O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.

Ovdje dragi Bog koristi riječ koja je nama i u bosanskom poznata – fukara. I jesmo, svi smo mi fukara, siromasi, jer bez dragog Boga mi ni prsta ne možemo pomjeriti. A da ne govorimo nešto više. Ali, eto, zaboravimo mi to, pa se osilimo. „Sve što imam, sa svojih sam 10 prstiju stekao“, reći će naš čovjek. A ko ti dade te prste? A ko ti dade zdravlje pa da radiš s njima? A ko ti te prste čuva? Fukaro! Ne dam sadake, nek daje ko ima viška! Pa ko tebi date to što imaš, bijedniče? Nije fukara, draga braćo, ona fukara kako je mi razumijevamo. Fukara je onaj koji sve ima, a misli da je to što ima njegovo i zarad njega! Sve što imaš, čovjeće, nije tvoje. Ni tvoje tijelo nije tvoje. Ni tvoj imetak. Ni tvoja djeca. Sve je vlasništvo Gospodara Uzvišenog, koje nam On u emanet daje. Pa hoćemo li biti zahvalni, ili ćemo biti nezahvalni. Hoćemo li biti živi, ili pak, i za života mrtvi? Ima ljudi, draga braćo, i za života su mrtvi. A ima ljudi, i nakon smrti žive. U svojem dobrom evladu, u hairli znanju koje je ostavio, u knjigama, u vakufima. U lijepom spomenu. I to je dar Allaha – da nam pokaže kako dobra djela u Njegovo ime, kao vid zahvalnosti Njemu – vječno traju, i kako smrt nije kraj. A, opet, ima ih i koji su za života mrtvi, pa i kad hoće da neko za njih zna, Allah to ne dozvoli. To je istinska duhovna fukara. Molimo Allaha da nas sačuva toga. Molimo Allaha dragog da uputi sve nas. Posebno Ga molimo da uputi one koji su u tminama i čija su srca mrtva. Razmisli li onaj, koji je mogao doći na Džumu, a nije, da Allah može dati pa da mu u sekundi ona kafa koju srće smrtonosna postane? Zovimo ih, draga braćo. Zovimo ih lijepim pozivom. Mi smo tužni zbog njih što nisu s nama tu. Mi smo tužni zbog katanaca na njihovim srcima. Molimo Allaha za njih. Jer, mi smo samo, poput poslanika, opominjači. Mi ne upućujemo. Allah upućuje. Allaha sve treba. Bez Njegove upute čovjek je u zabludi. S Njegovom uputom, čovjek je na pravom putu.

Allahu, učini nas tvojim istinskim i poniznim robovima, amin!