Svjetlo znanja koje obasjava srce i prosvjetljuje razum.

13. jun 2026.

Gospodaru daj nam dobro i na ovom i na budućem svijetu!

12. jun 2026.

Opuštajuće učenje Kur’ana | hfz. Muhamed Selimović

11. jun 2026.

Učenje Kur’ana koje smiruje dušu | hfz. Muhamed Selimović

14. jul 2026.

Životne faze na dunjaluku

“Znajte da je život na ovom svijetu samo igra, zabava, ukras, međusobno hvalisanje i nadmetanje u imetku i djeci…” (El-Hadid, 20) Allah, džellešanuhu, u ovom ajetu ne govori samo o dunjaluku općenito. On Uzvišeni kao da nam daje mapu života. Kao da pred nas stavlja faze kroz koje u životu prolazimo. Pogledajmo redom: Le’ib (igra) To je djetinjstvo. Period kada se igramo, trčimo, smijemo. Nema briga, nema velikih odgovornosti. Sve je igra. I to je prirodno. Islam ne zabranjuje igru. Naprotiv, ona može biti dio zdrave i lijepe svakodnevice. Prenosi se da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takmičio u trčanju sa svojom suprugom Aišom, radijallahu anha. To nam pokazuje da je dozvoljena igra koja zbližava, raduje i ne odvraća od Allaha. Ali nas Allah uči da igra nije svrha života, nego samo jedna njegova faza. Lehv (zabava) Dolazi period osnovne i srednje škole. Društvo, izlasci, pažnja, razonoda… Čovjek se lahko izgubi u onome što ga zaokuplja i odvraća od suštine. Lehv je ono što te zabavi, ali i udalji od suštine ako nema mjere. Međutim, i ovdje islam ne zabranjuje radost i veselje. Dozvoljeno je veseliti se, posebno u halal prilikama poput svadbi, okupljanja i lijepih događaja. Vjera ne zabranjuje radost, već je usmjerava i čisti od pretjerivanja i nemara. Zinet (ukras) To je mladost. Srednja škola, fakultet, izgled, odjeća, imidž. Kako izgledam? Šta drugi misle o meni? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allah je lijep i voli ljepotu.” Kur’an nas također podučava: “O sinovi Ademovi lijepo se obucite kad molitvu obaviti hoćete.” Dakle, lijep izgled je pohvalan. Ali problem nastaje kada to postane jedina mjera vrijednosti. Prava vrijednost nije u onome što se vidi, nego u onome što je u srcu. Tefahur bejnekum (međusobno hvalisanje) To je faza u kojoj čovjek počinje isticati sebe pred drugima, ponositi se svojim uspjesima, položajem i onim što posjeduje. Rađa se potreba za poređenjem: ko ima bolji posao, veću platu, bolju poziciju… Ali islam i ovdje daje ispravan pravac. Takmičenje nije zabranjeno, naprotiv, ono je pohvalno ako je u dobru. Da jedni druge podstičemo na ibadet, znanje, dobročinstvo. Tada takmičenje ne ruši, nego uzdiže i nas i druge. Tekasur fil emvali vel evlad (nadmetanje u imetku i djeci) Kada se ostvari posao i status, dolazi nova utrka: više novca, više imovine, više svega. Islam ne zabranjuje imetak. Dozvoljeno je imati i uvećavati imovinu, ali pod uslovom da ona ne posjeduje nas, nego mi nju. Zanimljivo je da su od deset ashaba kojima je obećan Džennet, četverica bili izuzetno bogati čak i po današnjim mjerilima. To pokazuje da bogatstvo samo po sebi nije problem već odnos prema njemu. Isto tako, Poslanik, a.s., rekao je: “Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašim brojem na Sudnjem danu.” Dakle, i djeca su blagodat. Podstaknuti smo da ih imamo. Ali problem nastaje kada i djeca i imetak postanu cilj sami po sebi, a ne sredstvo približavanja Allahu. Neko, nažalost, cijeli život ostane zarobljen u jednoj od ovih faza. Neko nikada ne izađe iz igre, neko iz zabave, neko iz želje za pokazivanjem, neko iz utrke za dunjalukom. Zato nam je vjera data da nas odgaja, da nas podiže i vodi kroz ove faze, da ih prerastemo i stavimo na pravo mjesto. Na kraju ajeta, Allah nam slikovito pokazuje prolaznost svega: kao kiša koja obraduje zemlju, pa iz nje niknu biljke, zatim požute i na kraju nestanu. Tako je i sa dunjalukom, kratko očara, a brzo prođe. Ali ono što se radi radi Allaha, to ne prolazi, to ostaje. Zato se iskreno zapitaj: U kojoj sam ja fazi… i gdje je Allah u toj fazi mog života? Ako je Allah u središtu, svaka od tih faza postaje ibadet i ima smisao. A ako nije, sve se pretvara u prolaznu iluziju bez trajne vrijednosti. Molimo Allaha da nam podari da živimo na dunjaluku, ali da naša srca ostanu vezana za Ahiret.

8. jul 2026.

Vrijednost donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se kajemo i u Njega se uzdamo. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Neka su Allahov salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana. Draga braćo, u ajetu kojem smo citirali na samom početku hutbe Uzvišeni Allah kaže: إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا „Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi na njega salavat donosite i selam mu šaljite.“ (El-Ahzab, 56) Poznati mufessir Sehl ibn Abdullah et-Tusteri u komentaru ovog ajeta kaže: „Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan je od najboljih ibadeta, jer to djelo prvo čini Uzvišeni Allah, zatim Njegovi meleki, a potom je naredio i vjernicima da ga čine. S drugim ibadetima nije takav slučaj.“ Posebno je zanimljivo da je u ajetu upotrijebljen glagol „jusallune“, koji je u sadašnjem vremenu i ukazuje na neprekidnost. Kao što mi neprestano dišemo, radimo i živimo svoje živote, tako meleki neprestano izvršavaju svoje dužnosti: veličaju Allaha, slave Ga i donose salavate na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogli bismo kazati kao što nas ljude disanje ne odvraća od drugih poslova, tako i meleki izvršavaju svoje obaveze ali istovremeno i donose salavat na Poslanika, a.s. Imam Kurtubi kaže da je Allah ovim ajetom ukazao posebnu čast Muhammedu, a.s., za vrijeme njegovog života, ali i nakon njegove smrti. Ukazao je na njegov položaj kod Sebe i udaljio od njega i njegove časne porodice svaku ružnu pomisao. Šta znači riječ “salavat“? Salavat od Allaha znači Njegovu milost, zadovoljstvo i hvaljenje Svoga roba pred melekima. Zamislite kakva je to počast da Allah spominje Svoga roba među stanovnicima nebesa! Salavat od meleka jeste dova i traženje oprosta, a salavat od vjernika jeste dova, iskazivanje poštovanja, ljubavi i zahvalnosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je objavljen ovaj ajet, Abdullah ibn Abbas, r.a.,, prenosi da su muhadžiri i ensarije upitali: „Allahov Poslaniče, ovo je posebna počast tebi, a šta pripada nama?“ Tada je Allah objavio: „On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima Milostiv.“ (El-Ahzab, 43) Dakle, onaj ko donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sam biva obasut Allahovim salavatom i dovom meleka. Allah mu daje u životu nur – svjetlo koje ga vodi ka dobru, svjetlo koje unosi smiraj i zadovoljstvo u njegovo srce, svjetlo koje čini sretnim i zahvalnim i daje mu unutrašnju i vanjsku ljepotu koju osjete oni koji se druže sa tim insanom. Jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvanuo je posebno vedra i nasmijana lica. Ashabi su primijetili radost na njegovom licu pa ga upitaše zbog čega je tako raspoložen. A Poslanik im odgovara: „Došao mi je izaslanik od mog Gospodara i rekao: 'Ko na tebe od tvoga ummeta donese jedan salavat, Allah će mu upisati deset dobrih djela, obrisati deset grijeha, uzdići ga za deset deredža i uzvratiti mu desetostrukom nagradom.'“ Braćo, gdje ćemo danas pronaći djelo čije činjenje pribavlja deset sevapa, briše deset grijeha i uzdiže čovjeka za deset stepeni kod Allaha? Zato vjernik treba voditi računa kako donosi salavat. Ne samo jezikom, nego prije svega srcem. Salavat ne smije biti puko izgovaranje riječi dok su misli negdje drugo. On treba biti izraz iskrene ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Na Sudnjem danu najpreči ljudi meni bit će oni koji su najviše donosili salavate na mene.“ Kolika je to počast! Najbliži Poslaniku neće biti oni koji su samo govorili da ga vole, nego oni koji su svoju ljubav potvrđivali čestim donošenjem salavata. Ako iskreno volimo nekoga, prirodno je da ga često spominjemo. Zato salavat nije samo ibadet jezika, nego i ibadet srca. Što više donosimo salavate na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to više raste naša ljubav prema njemu. Ta ljubav nije samo osjećaj. Ona čovjeka podstiče da se stalno pita: Kako bi Allahov Poslanik postupio u ovoj situaciji? Šta bi rekao? Kako bi se ponio? Zato su veliku učitelji kazali: Ako želimo da ostvarimo prvi dio šehadeta – La ilahe illallah – onda moramo živjeti i drugi dio – Muhammedun resulullah. Ljubav prema Allahu ne može biti potpuna bez slijeđenja Njegovog Poslanika. Uzvišeni kaže: „Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će i Allah vas voljeti i grijehe vam oprostiti.“ Salavat upravo omekšava srce da u njemu izraste ta ljubav. Kada je srce ispunjeno ljubavlju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tada je i iman sigurniji. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Škrt je onaj pred kojim se spomenem, a on ne donese salavat na mene.“ Koliko je salavat važan govori i činjenica da ga je Allah propisao u samom namazu. Ne možemo završiti namaz a da prije selama ne donesemo salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Ako je salavat sastavni dio našeg namaza, kako onda da ga zaboravimo u ostatku dana? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa u njemu što više donosite salavate na mene, jer mi se vaši salavati predočavaju.“ Ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče, kako će ti se naši salavati predočavati kada tvoje tijelo bude u zemlji?“ On odgovori: „Allah je zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.“ Salavat nije samo iskazivanje poštovanje prema Poslaniku. On je i dokaz naše privrženosti njemu. Mi učimo salavat i molimo Allaha da nagradi Svoga Poslanika za svako dobro koje nam je ostavio. Razmislimo samo... Kada neko od nas učini neko dobro djelo pa nas drugi ljudi slijede u tome, i mi imamo nagradu za njihova djela. To može biti slučaj i sa našom djecom, svaki harf, slovo i lijep postupak koji su od nas naučili sve dok to budu činili i mi za to imamo nagradu. Pa zamislite onda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki namaz koji se klanja na Zemlji... Svaki proučeni harf Kur'ana... Svaki obavljeni hadždž... Svaki zikr... Svako dijete koje poljubi svog roditelja... Svaki muž koji lijepo postupi prema svojoj supruzi... Svaka supruga koja iskaže poštovanje svome mužu... Svaki osmijeh muslimana... Svako dobro djelo koje je ummet naučio od Poslanika... Za sve to Allahov Poslanik ima nagradu, jer je upravo on podučio čovječanstvo tom dobru. Pa kako onda da ga ne volimo? Kako da ne donosimo salavat na njega? Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, govorio je: „Kada donosite salavat na Allahovog Poslanika, činite to lijepo, jer vi ne znate – možda će mu baš taj vaš salavat biti izložen.“ Zato salavat nemojmo učiti mehanički. Učimo ga svjesno, srcem, ljubavlju, sa zahvalnošću i sa željom da budemo od onih koje će Allahov Poslanik prepoznati na Sudnjem danu kao svoj ummet. Braćo, Salavat je i ključ dove. Prenosi se od Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao: „Dova ostaje između nebesa i Zemlje i ne uzdiže se dok se ne donese salavat na Allahovog Poslanika.“ Zato su naši učenjaci govorili da vjernik svoju dovu započinje zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, u toku dove donosi salavat, a završava je salavatom. Kao što je abdest ključ namaza, tako je salavat ključ dove. On briše grijehe, povećava dobra djela, uzdiže stepene kod Allaha, približava čovjeka Allahovom Poslaniku na Sudnjem danu i biva razlog njegovog šefata. Salavat je uzrok da Allah spominje Svoga roba među melekima, da meleki za njega mole oprost, da dova bude primljena, da se čovjeku podari bereket u životu i da mu se olakša put prema Džennetu. On ulijeva smirenost u srce, olakšava ispunjenje potreba i osvjetljava put preko Sirat-ćuprije. Stoga i nije čudno što su naši prethodnici toliko pazili da im dan ne prođe bez mnogo salavata. Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Ukrasite svoja sijela donošenjem salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Ja bih tome dodao: ako želimo ukrasiti ne samo svoja sijela nego i svoje živote, svoje porodice, svoje kuće i svoja srca, onda ih ukrasimo donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Salavat je poput univerzalnog ključa. Njime se otvaraju vrata Allahove milosti, vrata oprosta, vrata bereketa i vrata Njegove ljubavi. Koliko god čovjek tražio načina da se približi Allahu, salavat je jedno od najlakših, a istovremeno i jedno od najvrjednijih djela. Zato neka nam jezici budu vlažni od salavata. Neka naša djeca odrastaju slušajući salavate. Neka se u našim kućama često spominje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Neka nam salavat bude navika kada ustanemo, kada krenemo na posao, kada putujemo, kada završimo namaz, kada učimo dovu i posebno petkom. Molimo Uzvišenog Allaha da omekša naša srca ljubavlju prema Svome Poslaniku i da nam podari iskrenost u našim postupcima. Allahu naš, učini da nam ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bude draža od ljubavi prema nama samima, našim porodicama i cijelom svijetu. Učini nas od onih koji ga iskreno slijede, koji često donose salavate na njega i koji će na Sudnjem danu biti među onima kojima će se najviše obradovati. اللهم صل وسلم وبارك على سيدنا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين. Amin, ja Rabbel-'alemin.

29. jun 2026.

Hutba o abdestu

Jedne prilike dok je sjedio sa svojim ashabima Poslanik a.s. reče: ”Poželio sam vidjeti svoje ahbabe.“ Ashabi ga upitaše: „Zar ti mi nismo ahbabi?“ On im odgovori: „Ne vi ste moji ashabi, a moji ahbabi doći će poslije vas. Neće me vidjeti, a vjerovat će u mene. Svako od njih dao bi sve na dunjaluku što ima samo da me vidi. Kako ćeš ih prepoznati?“, upitaše ga ashabi. Poslanik im odgovori: „Prepoznat ću ih po tragovima abdesta na njihovom tijelu“. Abdest je svjetlost na dunjaluku i ahiretu. Na ovom svijetu ostavlja trag u vidu svjetlosti na licima i smirenosti u srcima, a na budućem svijetu ta će svjetlost krasiti one dijelove tijela koje je čovjek kvasio prilikom uzimanja abdesta. Poslanik a.s je jednom upitao Bilala: „Bilale šta to ti radiš, pa si sinoć prije mene unišao u Džennet? Ništa posebno, Božiji poslaniče, osim što uvijek klanjam dva rekata kad proučim ezan i uvijek obnovim abdest kad ga pokvarim“. Abdest je ključ dženneta prema riječima Allahovog Poslanika: “Ko od vas upotpuni abdest i po završetku kaže: 'Svjedočim da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i poslanik, bit će mu otvorena osmera vrata dženneta da uđe na koja hoće.'” (Ahmed i Muslim) Abdest je riječ perzijskog porijekla, nastala od riječi ab (voda) i dest (ruka). U arapskom jeziku koristi se izraz wudu, koji ne označava samo obredno pranje, već nosi i značenja čistoće, blještavila, ljepote i sjaja. Takvom duhovnom i tjelesnom čistoćom čovjek se ukrašava prije nego što stane pred svoga Gospodara, pripremajući se da kroz namaz stupi u uzvišenu i iskrenu komunikaciju sa svojim Stvoriteljem. U hadisi kudsiji je zabilježeno da je Gospodar svega stvorenog kazao: “Ko izgubi abdest, a ne uzme ga ponovo – taj me je zapostavio. Ko izgubi abdest pa uzme abdest, ali ne klanja dva rekata – taj me je zapostavio. A ko izgubi abdest, uzme abdest, klanja dva rekata i zatim Me zamoli, pa mu Ja ne uslišam ono što Me moli u vezi njegove vjere ili dunjaluka – taj bi bio zapostavljen od Mene. A Ja nisam Gospodar koji zapostavlja.” Kako ispravno uzeti abdest i pripremiti se za susret sa Uzvišenim? Prije ulaska u abdesthanu proučiti bismilu i nijjet. Dok uzimamo abdest, mi peremo ruke od vidljive prljavštine, a ujedno se obvezujemo Dragom Bogu da nećemo njima činiti ništa od onoga što je On zabranio. Zavjet dajemo da ćemo zarađivati halal opskrbu i učimo dovu da primimo kitab na Sudnjem danu u desnu ruku i ispred sebe a ne u lijevu ruku i iza sebe. Kada oči peremo od nečistoće, mi ujedno obećajemo da nećemo gledati ono što je haram, nećemo gledati nedostatke i mahane drugih i učimo dovu da našim očima gledamo Allahovo lice na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da vidimo dobro u svemu i dobrotu u svakome insanu. Kada usta peremo od neugodnog zadaha, ujedno dajemo riječ da nećemo jesti ni piti, ono što je haram i da ne ćemo govoriti ružne riječi, nećemo ogovarati, nećemo nikoga napadati, kritikovati, nipodaštavati, ponižavati, vrijeđati... Nos peremo od nečistoće i obećanje dajemo da ga nećemo stavljati tamo gdje mu nije mjesto. Kaže poslanik, a.s.: „Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“ A u drugom hadisu, Poslanik kaže: „Dovoljno je čovjeku grijeha da samo prenosi riječi od drugog čovjeka.“ Zato insan prije nego što progovori, treba sebi postaviti pitanje: imam li ja neke koristi od toga što želim reći, ima li taj čovjek kome se obraćam koristi od mojih riječi i je li sa njima Uzvišeni Allah zadovoljan!? Kada kosu peremo tražimo od Allaha da milost Svoju spusti na nas. Uši peremo od nečistoće, i zavjetujemo se da nećemo slušati ružan govor, nećemo slušati potvaranje ili ogovaranje nekoga i dovimo da Kur'an od Njega Uzvišenog na Sudnjem danu slušamo. Noge peremo od nečistoće, a ujedno Bogu obećajemo da nećemo ići na ona mjesta ne bismo voljeli dušu svoji isputiti i dovimo Uzvišenom da svojim nogama džennetskim stazama hodimo. Ljudi, koji ovako abdest uzmu, ne mogu ružno misliti ni o kom, ne mogu zla činiti nikom. Ovakvi ljudi bježe od svega što je zlo. Zato je definicija muslimana u hadisu – „musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi.“ Zamislimo samo, draga braćo, kakav bi naš namaz bio nakon ovako uzetog abdesta. Učenjaci nas često podsjećaju da će naš namaz biti onakav kakav nam je i abdest bio, ako smo sa njim požurili požurit ćemo i sa namazom a ako smo njega upotpunili i namaz će nam biti upotpunjen. U jednom kur'anskom ajetu iz sure en-Nisa' Uzvišeni Allah kaže: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَأَنتُمْ سُكَارَىٰ "O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte..." (prijevod: Besim Korkut) Neki učenjaci sufijske tradicije u ovom ajetu vide i dublju duhovnu poruku. Pored doslovne zabrane obavljanja namaza u pijanom stanju, ističu da vjernik treba prekinuti svaku zaokupljenost dunjalukom kada stane pred svog Gospodara. Koliko se često dogodi da čovjek klanja, a misli su mu zaokupljene poslom, imetkom, porodicom ili svakodnevnim brigama? Srce tada biva opijeno stvorenjima, umjesto da bude ispunjeno sviješću o Stvoritelju. Zato, kao što tijelo čistimo abdestom prije namaza, potrebno je uzeti i abdest srca – očistiti ga od ružnih misli, zavisti, oholosti, pretjerane vezanosti za prolazni svijet i potcjenjivanja drugih. Tek kada se srce oslobodi svega što ga odvlači od Allaha, čovjek može istinski uspostaviti prisnu i skrušenu vezu sa svojim Gospodarom u namazu. Vrijednosti stalnog uzimanja abdesta između ostalih su: 1. Da meleki traže da budu u društvu takvog čovjeka – odnosno traže da budu njegovi zaštitnici 2. Kalem, pero, neprestaje sa pisanjem dobrih dijela čovjeku 3. Kad god insan opere jedan organ tako i iz tog organa izlaze grijesi koje je s njim počinio: „Kada neko upotpuni svoj abdest, njegovi grijesi izlaze iz tijela, čak i oni koji se nalaze pod noktima .“ 5. Kad zaspi, čuvaju ga meleki od zla oba svijeta: „Ko zanoći pod abdestom, tj. ko legne spavati, a ima abdest, u njegovoj unutarnjoj odjeći zanoći melek, i kad god se taj čovjek probudi ili okrene u krevetu, melek zamoli: ‘Gospodaru, oprosti ovom robu jer je legao pod abdestom.“ 6. Bit ćemu olakšano preseljenje na ahiret 7. Sve dok je pod abdestom vjernik je pod stalnom zaštitom Uzvišenog Allaha dž.š. Muhammed a.s. je također rekao: “Onaj ko legne pod abdestom, spominjući Allaha dok ne zaspi, bude li se probudio u toku noći, pa od Allaha zatraži neko dobro, dunjalučko ili ahiretsko, Allah će mu uslišati”. Kako sačuvati vrijednost abdesta? Ne samo da se čuvamo velike i male nužde i svega onoga što fizički kvari abdest, već trebamo čuvati i svoje srce od svega onoga što će nas udaljiti od Allaha. Zato je Poslanik kazao da je najjače vjernikovo oružje abdest. Šejtan ne prilazi lahko čovjeku koji hodi pod abdestom. Većina ljudi danas ima duhovnih problema upravo zato što nemaju tu duhovnu zaštitu. Zamislite samo kako je proći Baščaršijom, gdje svakodnevno prođu stotine ljudi – nečistih i prljavih od grijeha. Kada bismo mogli osjetiti taj ružni miris duše koja je stalno u grijesima, ili miris džunup (nečistog) insana, ne bismo mogli prići toj osobi. Obraćajući se Musa, a.s., Uzvišeni Allahu mu je rekao: Ako te zadesi kakav belaj ili nesreća, a bio si bez abdesta, nemoj kriviti nikoga osim sebe. Praktični savjeti: Nastojmo biti pod abdestom što je više moguće – jesti pod abdestom, raditi pod abdestom i učiti pod abdestom. Čak i nokte obrezivati i šišati se pod abdestom. Sve ono što se od nas odvoji dok smo pod abdestom bit će, ako Bog da, svjedok u našu korist na Sudnjem danu. Osim što uzimanjem abdest vjernik čisti svoje tijelo i svoje srce, Poslanik nas uči da dobra djela poništavaju loša djela. Kad uradimo loše djelo pojavi se crna tačkica na našem srcu, pa onaj ko nastavi sa tim djelima njegovo srce upotpunosti pocrni i ode u zabludu, ali onaj insan koji kad pogriješi sjeti se svog Gospodara i učini dobro djelo, ON TIM DOBRIM DJELOM BRIŠE TU TAČKICU. Stoga, Posvetimo pažnju ahiretskom izgledu, više nego dunjalučkom jer od njega ovise naša vječna sreća ili patnja. Ovosvjetski izgled mi ne biramo, to nam je Allah podario, ali onosvjetski mi kreiramo. Ahiretski izgled mi dizajniramo svojim ponašanjem i djelovanjem. Stoga će vjernici biti najljepšeg izgleda (ahsenu takvim), a oni nepokorni ce biti ružnog pa čak i strašnog izgleda (esfelu safilin). Jedan od komentatora Kur'ana kaže da će se vjernicima lica ozariti kada budu čitali svoju knjigu djela. Njihova lica bit će svijetla zbog dobročinstva koje su činili na ovom svijetu. Kao što danas, kada čovjek kupi novo auto, napravi kuću, oženi se ili dobije dijete, na njegovom licu možemo vidjeti sreću i zadovoljstvo, tako će se i na licima vjernika vidjeti radost i ozarenost. S druge strane, nevjernika će obuzeti bijeda i tuga. Dok bude čitao svoju knjigu djela, lice će mu tamniti zbog grijeha koje je činio na ovom svijetu. To će biti vanjski pokazatelj njihovog statusa kod Allaha. Također, neki kažu da će se, kada se djela budu vagala, vjernicima, čija dobra djela budu pretegnula, lica ozariti i postati svijetla, dok će lica nevjernika potamnjeti i pocrnjeti od tegobe, straha i onoga što ih tada bude snašlo. Allah će na Sudnjem danu reći da svako stane uz svoga boga. Tako će jedni stati uz svoj imetak, drugi uz novac, neko uz svoju fotelju, neko uz svoj ego, autoritet ili rejting. Samo će iskreni vjernici ostati sami. Tada će ih Allah upitati: "Zašto vi niste stali ni uz koga?" Oni će odgovoriti: "Samo je Allah naš Bog." Zatim će ih Uzvišeni upitati: "Kada bih vam se otkrio, da li biste Me mogli prepoznati?" Vjernici će odgovoriti da bi prepoznali svoga Gospodara. Tada će im se Gospodar otkriti, pa će Mu oni pasti na sedždu, dok će nevjernici i munafici pokušavati učiniti sedždu Allahu, ali to neće moći. Draga braćo, Mi ćemo biti proživljeni na Sudnjem danu, a naša lica bit će odraz onoga što su bila naša srca. Onaj ko na dunjaluku očisti svoje srce od robovanja bilo kome osim Allahu, od strahovanja od bilo koga osim Allaha i od očekivanja od bilo koga osim Allaha, na Sudnjem danu njegovo lice bit će svijetlo, blistavo i ozareno. Allahu naš, učini nas od onih koji čuvaju svoju vanjsku i unutrašnju čistoću. Podari nam da budemo od onih koji su stalno pod abdestom, čija su srca čista od oholosti, zavisti, mržnje i pretjerane ljubavi prema dunjaluku. Allahu, očisti naša srca od robovanja bilo kome osim Tebi, od straha od bilo koga osim Tebe i od očekivanja od bilo koga osim Tebe. Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, oprosti nam naše grijehe, učvrsti nas na Pravom putu i uvedi nas Svojom milošću u Džennet u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih robova. Amin, ja Rabbel-'alemin.