Svjetlo znanja koje obasjava srce i prosvjetljuje razum.

20. aug 2026.

Hfz. Muhamed Selimović na 46. Svjetskom takmičenju u hifzu časnog Kur'ana "Kralj Abdulaziz bin Saud"

13. jun 2026.

Gospodaru daj nam dobro i na ovom i na budućem svijetu!

12. jun 2026.

Opuštajuće učenje Kur’ana | hfz. Muhamed Selimović

30. aug 2026.

Znanje je put izlaza iz krize

Allah Uzvišeni kaže: “…Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok oni sami sebe ne izmijene…” (Er-Ra'd, 11) Braćo, ovaj ajet smo mnogo puta čuli i često ga ponavljamo. Ali jedno je znati ovaj ajet, a sasvim drugo je prihvatiti njegovu poruku i primijeniti je na sebe. Kada pogledamo stanje muslimana u svijetu, jasno nam je da se nalazimo u ozbiljnoj krizi. I sasvim je prirodno da zbog svega toga osjećamo zabrinutost. Ali postavlja se pitanje: šta mi radimo da se to stanje promijeni? Često učimo dove i molimo Allaha da popravi naše stanje – i to trebamo činiti. Ali problem nastaje onda kada počnemo očekivati da će se naše stanje promijeniti bez našeg vlastitog truda. Kao da čekamo da neko drugi dođe i riješi naše probleme, da neko drugi izgradi naše društvo, odgoji našu djecu, obrazuje naš narod i popravi ono što smo mi zapostavili. A Allah nas ovim ajetom podsjeća da promjena počinje od nas. Ne treba nam neko ko će doći i čudesno riješiti sve naše probleme. Potrebni smo mi, ali promijenjeni, obrazovani, organizovani i spremni da radimo za opće dobro. Promjena društva počinje promjenom pojedinca. Kada svaki čovjek počne raditi na sebi, kada postane odgovorniji, obrazovaniji, korisniji svojoj porodici, džematu i društvu, tada se počinje mijenjati i zajednica. A jedan od najvažnijih puteva te promjene jeste znanje. Znanje čovjeku daje sposobnost da razlikuje istinu od zablude, korisno od štetnog i ispravan put od pogrešnog. Znanje ne mijenja samo ono što čovjek zna – ono mijenja način na koji čovjek razmišlja, odlučuje i djeluje. Braćo, nije slučajno što je prva riječ objave koja je došla Muhammedu, s.a.v.s., bila: “Čitaj!” – “Ikre’!” To je bila poruka muslimanima da njihova vjera nije vjera neznanja i pasivnosti, nego vjera koja čovjeka podstiče da uči, razmišlja, istražuje i upoznaje svijet u kojem živi. Prve generacije muslimana su tu poruku ozbiljno shvatile. Ubrzo su muslimani postali predvodnici u mnogim oblastima znanja i nauke. Gradili su biblioteke i škole. Prevodili su knjige, istraživali, pisali i prenosili znanje drugima. Zato nam danas treba povratak kulturi čitanja i učenja. To bi trebao biti jedan od naših najvažnijih zajedničkih projekata, ali taj projekat ne možemo započeti od drugih. Moramo ga započeti od sebe. Neka svako od nas iskreno pogleda svoj dan i upita se: Koliko vremena provodim na društvenim mrežama, a koliko vremena provodim čitajući? Ako možemo provesti nekoliko sati gledajući sadržaje na telefonu, a ne možemo pronaći deset ili petnaest minuta da pročitamo nekoliko stranica korisne knjige, onda se moramo zapitati šta to govori o našim prioritetima. Ne traži se od nas da preko noći postanemo veliki učenjaci. Pročitajmo bar nekoliko stranica svaki dan. Naučimo nešto novo. Nakon mjesec dana bit će to stotine stranica, a nakon godinu dana bit će to knjige i znanje koje danas nemamo. Zato, braćo, ako želimo izaći iz krize, moramo se vratiti učenju. Uskoro kreće nova školska godina. Moramo odgajati generacije koje neće samo znati šta je naš problem, nego će imati znanje, sposobnost i karakter da ga rješavaju. Gospodaru naš, daj da se okoristimo onim što naučimo i znanje nam povećaj. Amin.

24. aug 2026.

Emanet koji nosimo

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Koji je čovjeku podario počasti koje drugim stvorenjima nije dao. Posebna Mu hvala na blagodati islama koju nam je podario i uputi koju nam je poslao. Salavat i selam posljednjem poslaniku Muhammedu koji je kao milost svjetovima poslan. Salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, sve one koji su život dali za islam, a posebno na naše bosanske šehide i na sve one koji njih slijede u dobru do Sudnjega dana. Draga i cijenjena braćo, U suri el-Ahzab Uzvišeni Allah kaže: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je prema sebi baš zulum učinio i neznalica je bio. U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: Mi smo sinovima Ademovim počast ukazali(...). Ne kaže se da je počast ukazana nebesima i zemlji već čovjeku jer on obavlja posao koji ni nebesa ni Zemlja ne obavljaju niti ga planine izvršavaju. Koja je čovjekova svrha u životu na ovome svijetu i koji je to emanet on ponio a da druga stvorenja nisu? Uzvišeni Allah nam odgovara na to pitanje i kaže da je čovjeka stvorio da bude Njegov namjesnik na Zemlji, da naređuje dobro i odvraća od zla, te da robuje Uzvišenom Allahu što i jeste naša najvažnija zadaća. Mufesiri kažu da emanet označava ispunjavanje vadžiba, njihovih osnova i grana, te da emanet predstavlja tevhid kao uvjerenje i čuvanje granica kao trud. Dunjalučke obaveze i brige, te želje za stjecanjem raznih dobara navedu čovjeka da zaboravi radi čega je stvoren. Problem nastaje kada nam ovaj svijet postane preokupacija te nam zamagli svrhu našeg života. U jednoj predaji od hazreti Alije, r.a., se prenosi sljedeće: Ovaj se svijet počeo udaljavati, a ahiret približavati, a svaki od njih ima svoju djecu. Budite djeca ahireta, a ne budite djeca ovoga svijeta, jer danas su samo djela i nema polaganja računa, a sutra se polaže račun i nema djela. Kada čovjek radi ono zbog čega je stvoren, on se na taj način priprema za budući svijet i susret sa Allahom. Hasan el-Basri u vezi toga kaže: Vidjeli smo ljude koji su radeći za onaj svijet imali i ovaj, ali nikada nismo vidjeli one koji su radili za ovaj svijet da su imali onaj. Sve ono što radimo u našim životima i čemu težimo trebamo uskladiti sa tim da nam glavni cilj bude Božije zadovoljstvo. Svaki posao koji obavljamo možemo učiniti ibadetom pomoću naših iskrenih namjera. Nekada kada se bavimo poslovima od kojih nemamo koristi ni na ovom ni na budućem svijetu, trebamo dobro razmisliti zbog čega to radimo. Prenosi se da su ljudi rekli Uvejsu Karaniju: Ovdje u blizini živi čovjek koji je iskopao sebi kabur, odjenuo ćefine i već trideset godina sjedi nad svojim kaburom i plače. Uvejs ode tamo, nađe tog čovjeka i reče mu: Hej ti, već je trideset godina kako te kabur i ćefini odvraćaju od Svevišnjeg! Ovo dvoje postali su tvoji kumiri! Ovom čovjeku je smrt, odnosno ono što je istinito skrenulo pažnju sa njegove misije za koju je stvoren, a koliko je tek zastora koje dunjaluk postavlja pred čovjeka. Mnogo je tih zastora koje nas odvraćaju od prvotnog zadatka, te nam je potrebna pomoć da bi izvršavali emanet koji smo preuzeli, radi kojeg nas je Allah odlikovao nad drugim stvorenjima. Sjetimo se dove koju je Poslanik, a.s., oporučio Muazu i potrudimo se da je svakodnevno učimu: Allahu moj, pomozi mi da Te slavim i veličam, da se Tebi zahvaljujem i da Ti na najljepši način robujem. Kada nas pritisnu razne brige i poslovi, sjetimo se zbog čega smo stvoreni. Ne smijemo dozvoliti da nam bilo šta drugo bude prioritetnije od robovanja Allahu, niti se trebamo zadovoljavati minimalnim niti formalnim vidovima robovanja, već težiti da to činimo na najljepši mogući način uz svjesnost da je naš glavni zadatak na ovome svijetu robovanje Svevišnjem Allahu. Molim Allaha da nas učini od onih koji su iskreni u robovanju i da budemo svjesni emaneta kojeg smo ponijeli!

24. aug 2026.

Savjeti

Zun-Nun je rekao: „Nije pametan onaj ko je vješt u dunjalučkim stvraima a glup je u ahiretskim stvarima, ko je drzak napusti heva na mjestima gdje je tražena, niti onaj ko se ljuti na gdje treba blagost, a ohol gdje treba biti ponizan, ni onaj koga hakk, ako mu se na njega ukaže, niti onaj ko se susteže od onoga čemu pametan teži, niti onaj ko teži onome gdje se razboriti sustežu, niti onaj ko drži malenim brojnost izobilja svoga Stvoritelja Uzvišenog i smatra svoje neznatno zahvaljivanje brojnim, niti onaj ko traži od drugog umjerenost za sebe a od sebe ne daje nepristrasnost za drugog, nit onaj ko zaboravlja Allaha na mjestima pokornosti, a sjeća se Allaha samo onda kada ima kakvu potrebu, niti onaj ko sakuplja znanje pa se potom pročuje, a heva njime dominira kada podučava, niti onaj ko se malo stidi Allaha dž.š. iako ga On lijepo pokriva, niti onaj ko je nezahvalan na pojavi blagodati niti ko odustane od borbe sa svojim neprijateljem da bi se spasio, obzirom da je njegov neprijatelj strpljiv u borbi protiv njega, ni onaj ko pokazuje svoje čojstvo kroz odjeću a nije učinio svoj odgoj, bogobojaznost i opreznost svojom odjećom, ni onaj ko se svojim znanjem i spoznajom ukrašava i ističe duhovitost na sijelu". Zatim je rekao: „Estagfirullah, zaista je govora puno, pa ako ga ne prekineš, neće ni završiti". Ustao je zatim govoreći: „Ne ostavljajte troje: promatranje svoga dina kroz iman, opskrbljivanje ahireta dunjalukom i traženje pomoći od svoga Gospodara u svemu što vam je naredio i što vam je zabranio."