Emanet koji nosimo

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Koji je čovjeku podario počasti koje drugim stvorenjima nije dao. Posebna Mu hvala na blagodati islama koju nam je podario i uputi koju nam je poslao. Salavat i selam posljednjem poslaniku Muhammedu koji je kao milost svjetovima poslan. Salavat i selam na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, sve one koji su život dali za islam, a posebno na naše bosanske šehide i na sve one koji njih slijede u dobru do Sudnjega dana.

Draga i cijenjena braćo,

U suri el-Ahzab Uzvišeni Allah kaže: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je prema sebi baš zulum učinio i neznalica je bio. U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: Mi smo sinovima Ademovim počast ukazali(...). Ne kaže se da je počast ukazana nebesima i zemlji već čovjeku jer on obavlja posao koji ni nebesa ni Zemlja ne obavljaju niti ga planine izvršavaju.

Koja je čovjekova svrha u životu na ovome svijetu i koji je to emanet on ponio a da druga stvorenja nisu? Uzvišeni Allah nam odgovara na to pitanje i kaže da je čovjeka stvorio da bude Njegov namjesnik na Zemlji, da naređuje dobro i odvraća od zla, te da robuje Uzvišenom Allahu što i jeste naša najvažnija zadaća. Mufesiri kažu da emanet označava ispunjavanje vadžiba, njihovih osnova i grana, te da emanet predstavlja tevhid kao uvjerenje i čuvanje granica kao trud. Dunjalučke obaveze i brige, te želje za stjecanjem raznih dobara navedu čovjeka da zaboravi radi čega je stvoren. Problem nastaje kada nam ovaj svijet postane preokupacija te nam zamagli svrhu našeg života. U jednoj predaji od hazreti Alije, r.a., se prenosi sljedeće: Ovaj se svijet počeo udaljavati, a ahiret približavati, a svaki od njih ima svoju djecu. Budite djeca ahireta, a ne budite djeca ovoga svijeta, jer danas su samo djela i nema polaganja računa, a sutra se polaže račun i nema djela. Kada čovjek radi ono zbog čega je stvoren, on se na taj način priprema za budući svijet i susret sa Allahom. Hasan el-Basri u vezi toga kaže: Vidjeli smo ljude koji su radeći za onaj svijet imali i ovaj, ali nikada nismo vidjeli one koji su radili za ovaj svijet da su imali onaj. Sve ono što radimo u našim životima i čemu težimo trebamo uskladiti sa tim da nam glavni cilj bude Božije zadovoljstvo. Svaki posao koji obavljamo možemo učiniti ibadetom pomoću naših iskrenih namjera. Nekada kada se bavimo poslovima od kojih nemamo koristi ni na ovom ni na budućem svijetu, trebamo dobro razmisliti zbog čega to radimo. Prenosi se da su ljudi rekli Uvejsu Karaniju: Ovdje u blizini živi čovjek koji je iskopao sebi kabur, odjenuo ćefine i već trideset godina sjedi nad svojim kaburom i plače. Uvejs ode tamo, nađe tog čovjeka i reče mu: Hej ti, već je trideset godina kako te kabur i ćefini odvraćaju od Svevišnjeg! Ovo dvoje postali su tvoji kumiri! Ovom čovjeku je smrt, odnosno ono što je istinito skrenulo pažnju sa njegove misije za koju je stvoren, a koliko je tek zastora koje dunjaluk postavlja pred čovjeka. Mnogo je tih zastora koje nas odvraćaju od prvotnog zadatka, te nam je potrebna pomoć da bi izvršavali emanet koji smo preuzeli, radi kojeg nas je Allah odlikovao nad drugim stvorenjima. Sjetimo se dove koju je Poslanik, a.s., oporučio Muazu i potrudimo se da je svakodnevno učimu: Allahu moj, pomozi mi da Te slavim i veličam, da se Tebi zahvaljujem i da Ti na najljepši način robujem. Kada nas pritisnu razne brige i poslovi, sjetimo se zbog čega smo stvoreni. Ne smijemo dozvoliti da nam bilo šta drugo bude prioritetnije od robovanja Allahu, niti se trebamo zadovoljavati minimalnim niti formalnim vidovima robovanja, već težiti da to činimo na najljepši mogući način uz svjesnost da je naš glavni zadatak na ovome svijetu robovanje Svevišnjem Allahu.

Molim Allaha da nas učini od onih koji su iskreni u robovanju i da budemo svjesni emaneta kojeg smo ponijeli!