Znanje je put izlaza iz krize

Allah Uzvišeni kaže: “…Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok oni sami sebe ne izmijene…” (Er-Ra'd, 11) Braćo, ovaj ajet smo mnogo puta čuli i često ga ponavljamo. Ali jedno je znati ovaj ajet, a sasvim drugo je prihvatiti njegovu poruku i primijeniti je na sebe. Kada pogledamo stanje muslimana u svijetu, jasno nam je da se nalazimo u ozbiljnoj krizi. I sasvim je prirodno da zbog svega toga osjećamo zabrinutost. Ali postavlja se pitanje: šta mi radimo da se to stanje promijeni?

Često učimo dove i molimo Allaha da popravi naše stanje – i to trebamo činiti. Ali problem nastaje onda kada počnemo očekivati da će se naše stanje promijeniti bez našeg vlastitog truda. Kao da čekamo da neko drugi dođe i riješi naše probleme, da neko drugi izgradi naše društvo, odgoji našu djecu, obrazuje naš narod i popravi ono što smo mi zapostavili. A Allah nas ovim ajetom podsjeća da promjena počinje od nas. Ne treba nam neko ko će doći i čudesno riješiti sve naše probleme. Potrebni smo mi, ali promijenjeni, obrazovani, organizovani i spremni da radimo za opće dobro. Promjena društva počinje promjenom pojedinca. Kada svaki čovjek počne raditi na sebi, kada postane odgovorniji, obrazovaniji, korisniji svojoj porodici, džematu i društvu, tada se počinje mijenjati i zajednica.

A jedan od najvažnijih puteva te promjene jeste znanje. Znanje čovjeku daje sposobnost da razlikuje istinu od zablude, korisno od štetnog i ispravan put od pogrešnog. Znanje ne mijenja samo ono što čovjek zna – ono mijenja način na koji čovjek razmišlja, odlučuje i djeluje. Braćo, nije slučajno što je prva riječ objave koja je došla Muhammedu, s.a.v.s., bila: “Čitaj!” – “Ikre’!” To je bila poruka muslimanima da njihova vjera nije vjera neznanja i pasivnosti, nego vjera koja čovjeka podstiče da uči, razmišlja, istražuje i upoznaje svijet u kojem živi. Prve generacije muslimana su tu poruku ozbiljno shvatile. Ubrzo su muslimani postali predvodnici u mnogim oblastima znanja i nauke. Gradili su biblioteke i škole. Prevodili su knjige, istraživali, pisali i prenosili znanje drugima.

Zato nam danas treba povratak kulturi čitanja i učenja. To bi trebao biti jedan od naših najvažnijih zajedničkih projekata, ali taj projekat ne možemo započeti od drugih. Moramo ga započeti od sebe. Neka svako od nas iskreno pogleda svoj dan i upita se: Koliko vremena provodim na društvenim mrežama, a koliko vremena provodim čitajući? Ako možemo provesti nekoliko sati gledajući sadržaje na telefonu, a ne možemo pronaći deset ili petnaest minuta da pročitamo nekoliko stranica korisne knjige, onda se moramo zapitati šta to govori o našim prioritetima. Ne traži se od nas da preko noći postanemo veliki učenjaci. Pročitajmo bar nekoliko stranica svaki dan. Naučimo nešto novo. Nakon mjesec dana bit će to stotine stranica, a nakon godinu dana bit će to knjige i znanje koje danas nemamo.

Zato, braćo, ako želimo izaći iz krize, moramo se vratiti učenju. Uskoro kreće nova školska godina. Moramo odgajati generacije koje neće samo znati šta je naš problem, nego će imati znanje, sposobnost i karakter da ga rješavaju.

Gospodaru naš, daj da se okoristimo onim što naučimo i znanje nam povećaj. Amin.