Hutba o porodici i namazu

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ قُوٓا۟ أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا ٱلنَّاسُ وَٱلْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلَٰٓئِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَّا يَعْصُونَ ٱللَّهَ

مَآ أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ

O, vi koji vjerujete, čuvajte sebe i porodice svoje od Vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, o

kojoj će se brinuti meleci strogi i snažni, koji se neće opirati onome što im Allah zapovjedi, i

koji će izvršavati ono što im se naredi! (Sura Et-Tahrim, 6. ajet., prevod prof. Fatića)

Draga braćo i cijenjeni džemate,

Današnju hutbu započet ćemo s jednim kazivanjem koje se prenosi s koljena na koljeno u

arapskom svijetu. Čovjek je došao kući navečer i upitao je svoju ženu gdje su mu djeca. Ona

mu je odgovorila da su djeca, usljed žestine gladi koju su osjećali, plakali cijelu noć, i da su,

tako plačući i gladni, zaspali, tj. natjerala ih je da zaspu. Čovjek je upitao: „Jesu li klanjali

jaciju?“, a žena je odgovorila da nisu. „Probudi ih neka klanjaju!“, kaže čovjek. Žena je bila

začuđena tom naredbom i nije ju htjela izvršiti, bunila se: „Kako misliš da ih probudim? Jedva

sam ih natjerala da zaspu koliko su plakali jer nemaju šta jesti, ako ustanu opet će plakati jer

su gladni!“ Čovjek je bio odlučan i probudio ih je te su djeca ustala i klanjala jaciju. Žena ga

je upitala zašto je tako odlučan u tome da ih probudi, kad ih je ona natjerala da spavaju zbog

gladi. On je odgovorio, da je Uzvišeni Allah u Kur'anu kazao: : وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱصْطَبِرْ عَلَيْهَا, u

prevodu prof. Karića: Naredi porodici svojoj namaz i u tome budi ustrajan! A šta je rekao

nakon toga Uzvišeni Gospodar? لَا نَسْـَٔلُكَ رِزْقًانَّحْنُ نَرْزُقُكَ, u prevodu prof. Karića: Mi od tebe

opskrbu ne tražimo, Mi tebe opskrbljujemo! (u prevodu rahmetli Korkuta: i njih i vas Mi

hranimo!). Dakle, Gospodar nam ovdje govori: ne tražim od tebe opskrbu, nego to da svoju

porodicu podstičeš na namaz! Mi te opskrbljujemo. Allah je Er-Razik, nafaka je kod njega, a

ne kod tebe niti bilo koga od stvorenja! U toku ovog razgovora čovjeka i žene, neko im

pokuca na vrata. Čovjek otvori, kad ono: komšija koji je stanovao tu u istoj ulici, nekoliko

kuća udaljen. U rukama je držao veliku količinu hrane. Kaže: „Komšo, uzmi ovo sebi i svojoj

djeci!“ Čovjek ga upita: „Zašto nam kucaš u ovo doba i donosiš svu tu hranu?“ Ovaj mu

odgovori: „Pozvao sam starješinu trgovaca, vođu trgovaca, u današnjem svijetu nešto tipa

predsjednika trgovinskog udruženja ili komore, jer je ovaj i sam bio trgovac. Pozvao sam ga

na večeru, pa kad smo sjeli, izbila je rasprava među nama o nekoj robi koja je dolazila iz

Šama, pa se ovaj zakleo da neće jesti kod mene! Kad je otišao, žena me upitala: 'šta ćemo s

ovolikom hranom?', i ja rekoh da ću je odnijeti nekome od naših komšija, pa kada sam

krenuo, noge mi stadoše kod vas, isto k'o da sam zakovan ispred vaše kuće.“ I tako, djeca su

jela, i zaspala sretna. A zašto? Zato što je njihov otac slijedio kur'anski imperativ: وَأْمُرْ أَهْلَكَ

بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱصْطَبِرْ عَلَيْهَا لَا نَسْـَٔلُكَ رِزْقًانَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَٱلْعَٰقِبَةُ لِلتَّقْوَىٰ – Naredi porodici svojoj namaz i u tome

budi ustrajan. Od tebe opskrbu ne tražimo, Mi tebe opskrbljujemo, a sretan kraj

bogobojaznima pripada! (Sura Taha, 132. ajet, Karićev prijevod) Kažu u komentaru ovoga

ajeta, kada bi naše dobre prethodnike i njihove porodice zahvatala neimaština oni bi govorili:

Ustajte i klanjajte, to vam Allah naređuje, a onda bi učili ovaj ajet: Mi tebe opskrbljujemo! A

lijep završetak čeka samo bogobojazne.

Draga braćo, osim ove naredbe koje nam u pogledu naših porodica Uzvišeni Allah u Kur'anu

upućuje, a to je da ih podstičemo na namaz, u jednom ajetu Bog dragi obraća se vjernicima i

kaže: O, vi koji vjerujete, čuvajte sebe i porodice svoje od Vatre čije će gorivo biti ljudi i

kamenje, o kojoj će se brinuti meleci strogi i snažni, koji se neće opirati onome što im Allah

zapovjedi, i koji će izvršavati ono što im se naredi!

Dakle, Allah se obraća vjernicima jer je uz vjerovanje potrebno i činjenje djela koja će spasiti

njih i njihove porodice od džehennemske vatre. Allah dragi kaže da prvo moramo čuvati sebe

a onda svoju porodicu, jer kako ćemo sačuvati drugoga ako nismo u stanju sačuvati sebe?

Dakle, mi prvi moramo biti primjer pridržavanja Božijih propisa, odnosno činjenja svega

onoga što nas čuva od džehennemske vatre, a približava džennetskim ljepotama: klanjanjem

namaza, postom mjeseca Ramazana, davanjem zekjata ako smo obavezni, davanjem sadake,

lijepim odnosom spram naših bližnjih i komšija, poštenim radom odnosno zarađivanjem halal

opskrbe i klonjenjem od onoga što je haram imetak: mito, korupcija, uzimanje pozicija kojih

nismo dostojni a na osnovu naših poznanstava s nekim utjecajnim, itd. itd... Da bi naša

porodica slijedila, moramo im mi dati uzoran primjer da slijede. Zato, popravljati sebe i svoje

porodice stalna je zadaća na ovome svijetu. I kakvi god bili članovi naše porodice, nikada ne

smijemo odustati od njih! Oni su Allahov emanet nama, i Njegova je naredba da ih čuvamo,

pa izvršavajamo Njegovu naredbu!

U tom kontekstu, važno je draga braćo pogledati stanje naših porodica i našega društva danas.

Naši današnji odnosi poprimili određene utjecaje raznih filozofskih naučavanja koja su u

suprotnosti sa islamskim principima i naučavanjima, a koji su preko filmova, društvenih

mreža i medija ušli i u naše domove. Znate, kada pogledate zapadne medije i tzv.

„influensere“ vidjet ćete da mnogo potenciraju okretanje čovjeka samome sebi, vlastitome

egu, i to do te mjere da čovjek postaje opsjednut samim sobom. Umjesto pažnje i dobrote

spram drugoga vlada opsjednutost sobom, vlastitim izgledom, dobrom tjelesnom formom,

ličnim užitkom. Nema mjesta za drugog. Zato, danas imamo ljude kojima ne smijete ništa reći

– uputiti neki iskren savjet, konstruktivnu kritiku i sl. Sve to zbog toga što je neko tim mladim

ljudima u glavu utuvio da je „njihov život samo njihov i da nema niko prava da im se miješa u

život“. To, djelimice i jeste tačno, no, onda kada vidimo da neko nama drag srlja u propast,

čini nešto što nije dobro ni za njegov dunjalučki niti ahiretski život, naša vjernička i bratska

dužnost je da ga upozorimo i skrenemo mu pažnju na to, na jedan lijep način, moleći dragog

Allaha da ga uputi. I ne samo direktno našem bratu muslimanu, nego i kad vidimo da npr.

neko iz porodice našeg brata, sestre, rođaka, komšije, čini neprimjerene stvari, pa ga

upozorimo na to, iskreno savjetujući da povede računa o njima, naići ćemo na osudu: „Ne

petljaj se gdje ti nije mjesto, to je moje dijete!“ Iako želimo samo dobro tom bratu kojeg

upozoravamo, dovest ćemo se u situaciju čak da se na nas naljuti zbog toga. A onda poslije,

kada dijete krene krivudavim putem, pa se krene obijati o glavu sve ono za što ste ga

upozoravali, čovjek zažali što nije na vakat reagovao. Kasno je kad šta bude, davno su naši

stari rekli.

Zato, draga braćo, vodimo računa o sebi i svojim porodicama – naređujmo im da se Boga

dragog boje, da obavljaju namaz i da se klone velikih grijeha. Pa i ako ih čine, a svako je od

nas iskušan nekim grijehom, neka ih ne promoviraju na društvenim mrežama. Pogriješiti

može svako, ali promovirati svoj grijeh i dičiti se njime još je veće zlo od samog grijeha.

Naređujmo im da zarađuju halal opskrbu i da se ne upuštaju u sumnjive zarade, i da udjeljuju

na Allahovom putu pa će im Allah još više iz Svoje opskrbe dati.