Hutba o obmanama dunjaluka

DUNJALUK I ŠEJTAN NAS ZAVARAVAJU

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّ وَعْدَ ٱللَّهِ حَقٌّ ۖ فَلَا تَغُرَّنَّكُمُ ٱلْحَيَوٰةُ ٱلدُّنْيَا ۖ وَلَا يَغُرَّنَّكُم بِٱللَّهِ ٱلْغَرُورُ

O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. (Sura Fatir, 5. ajet, Korkutov prijevod)

Draga braćo i cijenjeni džemate, prethodne dvije hutbe govorili smo o nužnosti čovjekovog prisjećanja smrti i činjenice da na ovom svijetu neće ostati vječno, nego da će ga jednoga dana, a samo Allah zna kada i kako, napustiti, te da će onda doći pred svoga Gospodara i polagati račun za djela koja je činio. Kazali smo kako su od ovosvjetskih blagodati, ukrasa, ali i velikih iskušenja – čovjekov imetak i čovjekova djeca, ali da će ga i imetak i djeca, koliko god ih volio i bio vezan za njih, jednoga dana, ipak, napustiti, te da će s njim ostati samo njegova djela.

U ajetu kojega sam citirao u arapskom dijelu hutbe, Uzvišeni Gospodar poziva sve ljude i kaže: O ljudi, Allahova prijetnja proživljenjem i nagrađivanjem je istina, pa neka vas zato život na ovom svijetu nipošto ne zavede! I neka vas od vjerovanja u Allaha nipošto ne zavede onaj koji zavodi – to je prokleti šejtan! (Tefsirski prijevod prof. hfz. Halilovića)

Allah dragi nas poziva, a kada On poziva, vjernička srca slušaju i upijaju. Konstatuje nam činjenicu kako je Njegovo obećanje o proživljenju i polaganju računa za djela istinito, tj. nema nikakve sumnje u njega. Argumenti o toj istini nalaze se i u Kur'anu i u racionalnim dokazima. Na nekoliko mjesta u Kur'anu Allah nam o tome govori: kako god nas je stvorio, tako će nas i usmrtiti, a onda i ponovo proživjeti. Za Njega je to lahko – samo kaže Kun – Budi – i mi bivamo stvoreni, i mi umiremo, i bićemo proživljeni. Vjernici su u to čvrsto uvjereni, i jekin, sjaj njihova uvjerenja biva još jači sa svakim čitanjem Kur'ana u kojem Allah navodi brojne primjere prirodnih fenomena koji su, između ostaloga, jedni od dokaza našega proživljenja. Kako god Allah oživljava mrtvu zemlju pomoću kiše, oživjet će i naša tijela.

Što se racionalnoga dokazivanja tiče, zadovoljit ćemo se navođenjem toga da potpuna i apsolutna pravda na ovom svijetu ne postoji, nego da je njezino ostvarenje ostavljeno upravo za Sudnji dan. Jedan indijski filozof navodi primjer i kaže kako žeđ za vodom upućuje na postojanje vode, pa tako isto naša žeđ za pravdom upućuje na postojanje pravde. Obzirom da se apsolutna pravda ne ostvaruje na ovom svijetu, mora biti trenutak kada će se ona ostvariti, a taj trenutak je upravo trenutak Proživljenja, odnosno Sudnji dan. Pametnom je i išaret dovoljan, pa se nećemo zadržavati na daljnem elaboriranju teme proživljenja. Oni koji ne vjeruju u proživljenje slijepi su pored očiju, na njihovim srcima su katanci, i željeli bi ili da vječno žive i nikada ne umiru, ili da žive koliko trebaju živjeti, ali da rade šta im se ćejfne pa da nikada za to ne odgovaraju. Puste su njihove želje i nadanja, da ih Allah dragi uputi i skine koprenu s njihovih očiju.

Šta to nas ljude zavarava pa ne vidimo da se moramo Gospodaru vratiti, pa zaboravljamo raditi i za Onaj svijet? Kazali smo prošli puta: zavaravaju nas, između ostaloga, naša djeca i imetak. U ovom ajetu Uzvišeni Allah nas uči: zavarava nas dunjaluk, i zavarava nas šejtan. I poziva nas, upozorava nas: nemojte da vas svijet sa svojim užicima, ukrasima, ljepotama, prothjevima, aspiracijama i ciljevima, toliko zavede i odvrati od činjenja dobrih djela zbog kojih ste i stvoreni da ih činite! Nemojte da vas uživanje na Dunjaluku odvrati od sjećanja na Ahiret i činjenja djela koja će vam na Ahiretu koristiti! Sve na ovoj Zemlji učinjeno je njezinim ljepotama kako bi nas Allah iskušao koji će od nas ljepše postupati, odnosno činiti ljepša djela. Velike kuće i golema imanja, skupa i brza kola, lijepe žene, ugodne fotelje odnosno položaji, slava i ugled među ljudima, moć, mnoštvo potomstva, ukusna hrana i osvježavajuća pića, i tako dalje, i tako dalje, možemo do sutra nabrajati. Sve su to, draga braćo, dunjalučke ljepote i ukrasi u kojima je dozvoljeno uživati.... Ali... S mjerom! A šta je mjera? Mjera je da nas uživanje u njima, kako nam se u ovom ajetu govori – ne zavedu pa u potpunosti zaboravimo na Uzvišenog Allaha, Ahiret i činjenje dobrih djela s kojima ćemo zaraditi ugodan Ahiret, odnosno prebivalište u Džennetu. Dakle, ljepote su nam dozvoljene, uživajmo u njima, ali u granicama. Te granice je uspostavio Uzvišeni Allah, pa otuda i postoji nešto što se naziva šerijat i šerijatski propisi. Allah ti dao hranu – stekni je na halal način, jedi je umjereno, ne jedi ono što ti je zabranio i nemoj pretjerivati. Dao ti jabuke, šljive, kruške – uberi ih, jedi, pravi sokove, pravi džem, pravi bestilj, ali nemoj ih kiselit pa u rakiju. E to je pretjerivanje, e to je draga braćo kad te dunjaluk zavede. Toliko dobra od jedne jabuke možeš vidjeti – te ogulit pa pojest onako svježu, te voćna salata, te pita od jabuka, štrudla, kolač, pekmez, marmelada i šta sve ne. I pored svega toga, tebe šejtan natjera, sve to ostaviš, a napraviš sebi jabukovaču. Da Bog sačuva! To je kad se pretjeruje i kad dunjaluk i šejtan zavedu.

Allah dragi nam u ovom ajetu jasno rekao i upozorio nas: neka vas šejtan o Allahu ne prevari! A kako? Pa kaže nam odmah u sljedećem ajetu:

إِنَّ ٱلشَّيْطَٰنَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَٱتَّخِذُوهُ عَدُوًّا ۚ إِنَّمَا يَدْعُوا۟ حِزْبَهُۥ لِيَكُونُوا۟ مِنْ أَصْحَٰبِ ٱلسَّعِيرِ

Šejtan je vama, uistinu, neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! Ne budite mu poslušni, jer on poziva pristalice svoje da budu od onih što će nastanjivati džehennemsku Vatru. (Sura Fatir, 6. ajet., tefsirski prijevod prof. hfz. Halilovića)

Jedan komentator Kur'ana (Sejjid Kutb) to lijepo objašnjava: Šejtan nam je obznanio svoje neprijateljstvo i uvijek će nam biti neprijatelj. Stoga, kako nam to Allah kaže: držite ga za neprijatelja (ovako to prof. Karić prevodi). Nemojte prijateljevati s njim, nemojte slušati njegove savjete, slijediti njegove stope, jer nijedna razumna osoba ne bi slijedila stope svoga neprijatelja! Zašto? Pa šejtan nas nikada ne zove ni u šta dobro, niti želi da završimo u dobrom! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici Vatre. (Mehanovićev prijevod) Može li iko sa zdravim razumom i jasnim rezonovanjem odazvati se pozivu koji će ga odvesti u Vatru?! Zato, ovo je poziv ljudima, poziv čovjeku da se bori protiv šejtana koristeći svu svoju snagu, štiteći sebe i vodeći računa o sigurnosti svoje vjere. Čovjek mora dati sve od sebe da ne padne pod pritiskom, mora stalno biti na oprezu, mora svaki svoj postupak vagati pomoću mjerila koja je dragi Allah postavio – a to su mjerila šerijatskih propisa. Čovjek mora biti svjestan da, čak i naizgled nedužna misao može biti mudra obmana od njegovog starog neprijatelja. Zato, vjernik stalno traži zaštitu od Uzvišenog Allaha. Uči euzu, kako nam se to u Kur'anu kaže, kada vjernik osjeti šejtanov dodir odnosno vesvesu, sjeti se dragog Allaha i zatraži utočište kod Njega. Otuda važnost konstatnog zikra, draga braćo. Ono što nas može spasiti i sačuvati od obmana dunjaluka i obmana šejtanovih, jeste konstatno sjećanje na Allaha Uzvišenog. Naše srce biva okupirano Dunjalukom i njegovim užicima, biva uprljano grijesima, i obuzima ga šejtan, a lijek za srce jeste zikr. Potrebu srca za zikrom spomenuo je rahmetli Ibn Tejmijje, kad je rekao: “Za srce je zikr ono što je za ribu voda. Pa u kakvom stanju će se riba naći ako bude izvučena iz vode?” Srce u zikru nalazi smiraj, to je duhovna hrana za srce.

Zato, draga braćo, što više spominjimo Uzvišenog Allaha, a jedan od najveličanstvenijih vidova zikra jeste učenje Kur'ana. Kaže Uzvišeni Allah, i s tim ajetom završavamo današnju hutbu,

ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ ٱللَّهِ ۗ أَلَا بِذِكْرِ ٱللَّهِ تَطْمَئِنُّ ٱلْقُلُوبُ

one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju! (Sura Er-Rad, 28. ajet, Korkutov prijevod)