Hutba o namazu

ٱتْلُ مَآ أُوحِىَ إِلَيْكَ مِنَ ٱلْكِتَٰبِ وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ ۖإِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ تَنْهَىٰ عَنِ ٱلْفَحْشَآءِ وَٱلْمُنكَرِ ۗ وَلَذِكْرُ ٱللَّهِ أَكْبَرُ ۗوَٱللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ

Allahov Poslaniče, kazuj to što ti je iz Kur'ana objavljeno i po njemu postupaj! I obavljaj namaz onako kako je propisano! Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno, obavljanje namaza je najveće sjećanje na Allaha! A Allah zna šta vi radite. (el-Ankebut, 45., tefsirski prevod hfz. Safveta Halilovića)

„Između čovjeka i nevjerstva (kufra) nalazi se ostavljanje namaza.“ (Muslim, Salat, 134)

Draga braćo i cijenjeni džemate, prošloga petka govorili smo o ibadetu sadake i njegovom uticaju na čovjekov ovozemaljski i ahiretski život. Kazali smo kako sadaka utječe na čovjekov bereket odnosno daje mu blagoslov u njegovom imetku i njegovim poslovima, kako sadaka čisti čovjekovo srce, čuva ga od nesreća, liječi ga od bolesti itd. Kazali smo i kako će sadaka čovjeku na Sudnjemu danu praviti hlad onoga dana kada drugog hlada ne bude i kada se ljudi budu u svome znoju kupali. Zaključili smo da je jedan od najboljih načina da čovjek očisti svoje srce od prljavštine grijeha i približi se dragome Allahu – iskreno davanje sadake.

Danas ćemo govoriti o nečemu još važnijem od sadake, o najmoćnijem sredstvu jačanja čovjekove veze s dragim Bogom. O onome što razlikuje vjernika od nevjernika. O onome što je stub vjere i garant čovjekova uspjeha i na ovom i na budućem svijetu. Šta je to?

Jednom prilikom Poslanik, a.s, pita svoje drugove: „Šta mislite kada bi neko od vas ispred vrata imao rijeku u kojoj bi se kupao pet puta dnevno, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine? Prisutni odgovoriše: „Na njemu ne bi ostalo nimalo prljavštine.“ Tada Poslanik, a.s., reče: „To je primjer pet dnevnih namaza kojima Allah briše učinjene grijehe.“

Draga braćo, šta je to što će nama biti spas od izazova i raznoraznih zala koje vladaju u današnjemu svijetu? Šta je to što će nam pružiti utočište i utjehu, kada vidimo da ljudi, izgubljeni i zbunjeni pred raznim iskušenjima današnjice, pokušavaju pronaći lijek u jednoj od dvije stvari: 1. samozaboravu u porocima poput alkohola, droge, kocke, bluda i sl. porocima koji mu pružaju trenutačno zadovoljstvo jer usljed istih prestane biti svjestan samoga sebe i realnosti u kojoj se nalazi, a onda kada isti prestanu djelovati i shvati šta je ustvari radio, biva pogođen još većim bolom i nemogućnošću da se nosi sa stvarnošću, pa onda tone još dublje u poroke, ili 2. traženjem smisla u stvarima poput gomilanja imetka, para, skupih automobila, odjeće i stvari koji čovjeka čine robom materije i onoga što je prolazno i što će, zajedno sa čovjekovim tijelom, jednoga dana propasti i postati zemlja.

Čovjek je izgubljen i traži rješenje, traži nešto ćime će postiči smiraj u duši koji neće biti kratkotrajan i koji ne prolazi, a Allah dragi, Onaj koji je čovjeka stvorio i najbolje ga poznaje, propisao mu je najbolji lijek i rješenje, a to je obavljanje namaza.

Draga braćo, namaz je u islamu najmoćnije sredstvo jačanja čovjekove veze sa Bogom. Kroz namaz, spajajući se sa izvorom svega, a to je dragi Bog, čovjek se duhovno jača i osvježava. Čovjek koji je na namazu 5 puta na dan, nalazi se u Božijoj blizini i stiče takvo pouzdanje da više nema prepreka i poteškoća koje ne bi mogao savladati. A zašto? Zato što je njegov Zaštitnik i Pomagač Bog dragi, jer se upravo Njemu kroz namaz pokorava.

U ajetu kojega smo citirali na početku, Uzvišeni Allah nam naređuje da obavljamo namaz i objašnjava nam odmah njegovu svrhu. Kaže nam da namaz odvraća od poročnosti, razvrata, odvratnih i besramnih djela, svega što je ružno i nevaljalo i čega se normalan čovjek stidi na ovome svijetu, a zbog čega će se kajati na Onom svijetu ukoliko ga se ne prođe. Kaže jedan tumač Kur'ana da ova riječ munker označava sve ono što čovjekov um i moralna savjest odbacuju, odnosno ono što se kosi sa ljudskim razumom i ljudskom savješću. Dakle, sve ono što čovjek, kad je trijezan i zdravog razuma, smatra pogrešnim i nečim što normalan čovjek ne bi smio raditi. Od svega toga, Allah nam kaže, namaz, ako ga obavljamo redovno i kako treba, pruža nam najbolju zaštitu. A zašto je to tako?

Zato što obavljanjem namaza čovjek izgrađuje svijest o Allahu Vječnom, koji sve vidi, sve zna i Kojem će se sve vratiti. Redovno i propisno obavaljanje namaza osvjetljava srce vjernika, povećava njegovo vjerovanje, osnažuje mu želju za činjenjem dobra, a umanjuje i potire želju za zlom. Zato je namaz najveći čin pokornosti Stvoritelju, a neobavaljanje namaza se svrstava u najteže velike grijehe. Kada čovjek odbaci namaz, na ovom svijetu biva udaljen od pravoga smisla življenja, a to je obožavanje Allaha, jer Allah je kazao da nas je stvorio da bismo Ga obožavali i bili Mu pobožni, a najveća pobožnost, kako saznajemo iz nastavka ajeta kojega komentarišemo, vele zikrullahi ekber, jeste upravo obavaljanje namaza. Čovjek onda luta i traži svoj duhovni smiraj i rješenja za svoje probleme u grijesima i stvarima koje mu pružaju kratkoročno zadovoljstvo, a ni u čemu od toga ne pronalazi iskreni smiraj. I neće ga ni pronaći osim u namazu, razgovoru sa svojim Gospodarom. I to je na ovome svijetu, a na budućem, to svi dobro znamo, prva stvar za koju ćemo biti pitani jeste namaz, i ako nam namaz ne bude valjan, čemu onda da se nadamo?

I kada znamo sve ovo, draga braćo, prirodno je da se zapitamo: zašto onda, pobogu, ne klanjamo? Zašto nas nema u džamiji? Zašto ne uzimamo duhovni lijek koji nam je Allah propisao 5 puta na dan da bismo bili duhovno zdravi?

Ovo su pitanja sa kojima se svako od nas mora ponaosob suočiti i dati vlastiti odgovor na ista. Šta nam to može biti preče od Uzvišenog Allaha, dž.š, i Njegovoga zadovoljstva? Allah dragi nam daje 24 sata na raspolaganje, i od toga traži od nas da ukupno nekih sat vremena provedemo u namazu, što doista nije puno. I mi opet kažemo: „E, Bože, ne mogu Ti to dati jer ja sam prezauzet!“ Pa nema smisla. Provesti jedan sat u namazu, pa čak i manje od toga, posvetiti se dragom Bogu i na taj način Mu iskazati zahvalnost na svim blagodatima kojima nas je počastio, ustvari je za našu dunjalučku i ahiretsku dobrobit, a ne što to treba dragom Allahu. Allahu Uzvišenom ne treba ništa, On je neovisan od svojih robova. Namaz treba nama, jer mi smo stvorenja koja su sklona zlu i kojima treba pomoć, a gdje će nam bolja pomoć od namaza: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلَاةِ ۚ إِنَّ اللَّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ – O vjernici, kaže nam dragi Allah, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.

Pa zašto ne poslušamo Allaha Uzvišenog, a On nam je najbolji savjetnik? Zašto ne slijedimo primjer našega Poslanika, a.s., koji je kada bi mu najteže bilo, stajao na namaz i obavljao dva rekata. On je u stanjima tuge, tegobe, uzbuđenja i umora pribjegavao namazu, pa je zato znao reći Bilalu: „O Bilale, ikameti za namaz i odmori nas njime.“

Draga braćo, vjernik nikada nije sam. Ashabi i najbolje generacije muslimana pomoć su tražile u sidru koji se zove namaz. Kada je najteže u životu, i kada se dešavaju stvari koje ne bismo voljeli da se dešavaju, trebamo samo da stanemo pred Allaha Uzvišenog. Da mu se zahvalimo na svemu što nam je dao, i vidljivom i nevidljivom, a naša zahvala je uvijek manjakva i koliko god da Mu se zahvaljujemo, nije dovoljno. Treba da zatražimo od Njega pomoći i zaštite od svega što je ružno i što nas tjera na grijeh, pa kada shvatimo da namaz treba nama, a ne dragom Allahu, nećemo više namaza propuštati.

Zato, pokajmo se, zatražimo oprosta od Allaha, abdest uzmimo i počnimo klanjati svih pet propisanih namaza, jer melek koji nam dušu uzima je iza nas, a kabur nas čeka da nas proguta. Naše svjetlo koje će nam osvjetljavati kabur biće upravo naš namaz, zato ga ne propuštajmo!

Da nas Allah dragi pomogne, amin!