Hutba o svođenju računa sa samim sobom (muhasebi)

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ خَبِيرُۢ بِمَا تَعْمَلُونَ

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (Sura El-Hašr, 18. ajet, Korkutov prijevod)

الْكَيِّسُ مَنْ دَانَ نَفْسَهُ وَعَمِلَ لِمَا بَعْدَ الْمَوْتِ وَالْعَاجِزُ مَنْ أَتْبَعَ نَفْسَهُ هَوَاهَا وَتَمَنَّى عَلَى اللَّهِ

Sva hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova, koji se u Kur'anu zakleo dušom koja samu sebe kori, i kazao kako će uspjeti onaj koji dušu svoju očisti.

Neka je salavat i selam pečatu svih poslanika, voljenom Pejgamberu, a.s., koji nas je naučio kako je „Pametan onaj ko stalno vrši obračun sa samim sobom i svoj trud i rad usmjerava ka Ahiretu, a malouman je onaj ko se preda svojim strastima i pritom se nada da će mu Allah uslišati njegove molbe.“ Salavati i selam njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim vjernicima do Dana Sudnjeg.

Draga braćo i cijenjeni džemate, nalazimo se u drugoj džumi u 2026. godini po hazreti Isau, a.s. Nova godina, nove odluke, nove promjene – kazat će neki. Kako god drugi iskorištavaju novu kalendarsku godinu da propitaju svoju prethodnu i svedu račun za nju, te donesu odluke i planove za ovu, novu - vjernik musliman trebao bi iskoristi novu kalendarsku godinu da zapita sebe samoga kako je to njegov život protekao prethodne godine – koliko je napredovao na putu prema Allahu Uzvišenom, koliko je postao bolji čovjek, koliko je dobra uradio? Ipak, vjernik se ne pita to samo svake nove godine – za vjernika je svaki dan blagodat i prilika da vrši obračun sam sa sobom, odnosno svojom dušom. Da pogleda u svoju dušu i zapita se: šta sam to dobra danas uradio, i koliko sam iskren prema dragom Bogu u tome bio? Šta sam dobra propustio uraditi? Šta sam to lošega danas uradio, i kako sam uopće upao u to loše, u grijeh? Koje dobro ću sutra uraditi, odnosno, kako ću se kloniti onoga grijeha u koji sam danas upao, i tako dalje?...

Draga braćo, u svima nama poznatom ajetu iz sure Hašr kojega sam citirao u arapskom djelu hutbe, Uzvišeni Allah naređuje nam da Ga budemo svjesni i da se grijeha čuvamo, i u javnosti, i u tajnosti. Nakon te naredbe, naređuje nam da svako od nas pogleda šta je to za sutra njegova duša pripremila. Kaže nam dragi Bog da pogledamo šta smo pripremili za gad – sutra, govoreći ovdje o Sudnjem danu, jer sve što dolazi blizu je, iako se nama nerijetko čini kako je to daleko, jer zaboravljamo da je Sudnji dan svakoga od nas naša smrt, koju nećemo moći niti odgoditi niti ubrzati kada nam dođe. Nakon te naredbe, ponovo nas poziva: vettequllah - i Allaha budite svjesni! Dakle, i prije, i poslije obračuna sa samim sobom, poručuje nam dragi Bog, bojte se Boga, o vi koji govorite da vjerujete! Možemo iz ovoga zaključiti i sljedeće: i prije, i poslije svakog djela – neka vam je Allah dragi na umu, o vi koji vjerujete!

Zapitajmo sami sebe, draga braćo, mi koji govorimo da vjerujemo, jesmo li svjesni Boga dragog, i pripremamo li sebe za susret s Njim? Imamo li trenutak u danu koji izdvojimo samo za to da promislimo o svojim djelima? Da promislimo o tome zašto radimo to što radimo? Da upitamo sami sebe, svak od nas ponaosob: koliko sam iskren u ovome što radim? Koliko je uistinu znanje koje stičem iskreno, u ime Boga dragog, kako bih se Njemu približio, i bio od koristi zajednici, ili je, pak, ono motivirano niskim željama i prohtjevima – za ugledom, slavom, čašću, novcem? Budimo iskreni prema samima sebi, i korimo svoju dušu, jer, kako je to kazao jedan učenjak: „Vjernik drži svoj nefs, tj. dušu na ispitu i svjestan je da će sutra morati stati pred Allaha. Licemjer, s druge strane, je nemaran prema njoj, tj. duši. Neka se Allah smiluje robu koji se pobrine za svoj nefs prije nego što mu melek smrti dođe da ga uzme.“

Zapitajmo se: Kakav je moj odnos spram Boga dragog? Koliko sam Mu zahvalan na blagodatima? Koliko koristim svoj potencijal kojeg mi je On podario? Koliko sam mu iskren u ibadetu kojeg činim? Pa kada vidimo gdje manjkamo, pokajmo se Bogu dragom i zamolimo Ga da nas pomogne da budemo bolji. Samo tako čistit ćemo svoju dušu i voditi je ka uspjehu. Govoreći o potrebi muhasebe, imam Gazali govorio je kako bi vjernik nakon što klanja sabah-namaz i prije nego što započne sa dnevnim obavezama, trebao ostati nasamo sa svojim nefsom i dogovoriti se s njim o određenim uslovima, poput trgovca koji je primoran ostaviti blago svome ortaku pa mu dadne određena upozorenja, tako i vjernik treba svoga nefsa upozoravati i kazati mu kako je novi dan prilika da se što više dobrih djela i različitih dobročinstvava učini. On kaže da bi vjernik trebao s nefsom govoriti: „O nefsu moj! Sada zamisli da si preselio i da si ponovo vraćen na dunjaluk. Zato se danas nikako ne približavaj grijehu i nepokornosti! Ni slučajno, niti jedan trenutak ovog dana ne provedi isprazno! Znaj da je svaki dah blagodat neprocjenjive vrijednosti!“

Onda se zapitajmo kakav je naš odnos spram drugih ljudi: spram naših najvoljenijih: koliko im vremena posvećujemo? Dajemo li im haqq koji im pripada? Kako se ponašamo prema njima? Da li smo, ne dao Bog, bolji u javnosti negoli u četiri zida naših kuća? Kako se odnosimo spram naših emaneta – obavljamo li posao za koji smo plaćeni korektno? Ako smo profesori, dajemo li haqq svojim studentima? Ako smo studenti, poštujemo li ulemu onako kako bi se ulema poštivati trebala? Jesmo li zahvalni našim roditeljima koji su nas poslali da studiramo? Kako se odnosimo prema ljudima od kojih nikakve koristi ne možemo imati – prema siromasima, siročadi? Znajmo da se naša vjera i karakter ogledaju upravo u odnosu spram takvih kategorija. Tu dokazujemo svoju privrženost Kur'anskim principima i primjeru hazreti Pejgambera, a,s., koji nas je svojim životom naučio da je pravi vjernik upravo onaj koji vodi brige o drugima: o komšiji, rođaku, putniku, siromahu, jetimu. Kaže dragi Bog u 215. ajetu sure Bekara:

يَسْـَٔلُونَكَ مَاذَا يُنفِقُونَ ۖ قُلْ مَآ أَنفَقْتُم مِّنْ خَيْرٍ فَلِلْوَٰلِدَيْنِ وَٱلْأَقْرَبِينَ وَٱلْيَتَٰمَىٰ وَٱلْمَسَٰكِينِ وَٱبْنِ ٱلسَّبِيلِ ۗ وَمَا تَفْعَلُوا۟ مِنْ خَيْرٍ فَإِنَّ ٱللَّهَ بِهِۦ عَلِيمٌ

Pitaju te kome će dijeliti; Ti reci: To što od dobra dijelite pripada roditeljima, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i putnicima. Što god vi učinili dobra, Allah to, zbilja, zna!

Sve su ovo pitanja na koja svako od nas treba sebi odgovor davati, svaki dan. Bez korenja duše na ovaj način i propitivanja samih sebe, prijeti nam opasnost licemjerja, rutiniziranog ibadeta, formalizma, itd. Rečeno je da je nefs poput nepouzdanog poslovnog partnera: ako ga ne pozoveš na odgovornost, pobjeći će s tvojim novcem. Isto tako, ako svoj nefs ne pozivamo na odgovornost, on će nam oteti uspjeh i odvesti nas u ponor propasti. Nefs je prljav i valja ga čistiti, a iz Kur'ana znamo da će uspjeti samo onaj koji nefsa očisti. A nema čišćenja bez samoobračuna.

Molimo dragog Allaha da nas pomogne da budemo od onih koji svaki dan svode račune sa samim sobom i čiste svoje duše, svjesni da ih Bog dragi u svakom trenutku motri!