Hutba o imetku i djeci

ٱلْمَالُ وَٱلْبَنُونَ زِينَةُ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا ۖ وَٱلْبَٰقِيَٰتُ ٱلصَّٰلِحَٰتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلًا

Imetak i sinovi ukras su u životu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bolja su kod Gospodara tvoga po nagradi i bolja po nadi. (Sura Kehf, 46. ajet, prijevod je Mehanovićev)

Draga braćo i cijenjeni džemate,

Prošlu hutbu govorili smo o smrti i nužnosti prisjećanja na smrt i pripremanja za istu. Dotakli smo se toga koliko je ovaj svijet sa svim svojim ukrasima i ljepotama varljiv i prolazan, te koliko nas sve što je na njemu odvlači od sjećanja na Uzvišenog Allaha i susret s Njim. Hutbu smo završili sa jednim hadisom voljenog Resulullaha, s.a.v.s, u kojemu on kaže:

يَتْبَعُ الْمَيِّتَ ثَلاَثَةٌ، فَيَرْجِعُ اثْنَانِ وَيَبْقَى مَعَهُ وَاحِدٌ، يَتْبَعُهُ أَهْلُهُ وَمَالُهُ وَعَمَلُهُ، فَيَرْجِعُ أَهْلُهُ وَمَالُهُ، وَيَبْقَى عَمَلُهُ​

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Umrloga prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje: vraćaju se njegova porodica i imetak, a ostaju njegova djela.“

Prošli puta smo kazali da je jedan od uzroka zaborava smrti i prevelikog vezanja za dunjaluk činjenica da su nam ogrubjela srca, a zanimljivo je da imam Buharija ovaj hadis navodi u poglavlju o omekšavanju srca, odnosno onome što raznježuje srca. Dakle, čovjek će biti svjesniji smrti kada shvati da ono što ga odvlači od prisjećanja na smrt, a između ostaloga su to i djeca i imetak, neće biti s njim nakon smrti.

Draga braćo, u ajetu kojega sam citirao u arapskom dijelu hutbe, u tefsirskom prijevodu prof. hfz. Halilovića, kaže se: Bogatstvo i djeca su su ukras u životu na ovom prolaznom svijetu, a dobra djela koja vječno ostaju bit će kod Gospodara tvoga najbolje nagrađena i ono u šta se čovjek može sigurno pouzdati.

Sviđa mi se kako je profesor ovdje ubacio riječ sigurno, jer, draga braćo, šta je to što je sigurno s nama i kada umremo i kada dođemo pred Gospodara? To su naša djela.

Allah dragi nam u ovom ajetu poručuje da su imetak i djeca ukrasi na ovome svijetu, a u nekoliko ajeta nam poručuje da su imetak i djeca fitna, odnosno iskušenje. Čovjek na ovome svijetu mora imati porodicu s kojom će živjeti, mora imati imetak pomoću kojega će osiguravati svoju svakodnevnicu. Nama je usađena ljubav prema porodici i potreba za istom, kao i potreba za imetkom. No, koliko god mi voljeli i našu djecu i porodice, i koliko god se vezali za naše imetke, bolna istina je da će nas svi oni napustiti, te da će s nama ostati samo naša djela. Zato, Allah dragi nam poručuje: dobra djela vječno ostaju i za njih će Bog sigurno nagraditi. On nas u Kur'anu poziva i kaže Radite, Allah će vaš rad vidjeti! Kada nam govori o dobrim djelima, poziva nas da se utrkujemo u činjenju dobrih djela: Festebiku-l-hajrat. Natječimo se u tome ko će više dobra uraditi. Zatim, kada nam govori o džennetskim ljepotama koje su, koliko god bile privlačne našim očima i ušima kada čitamo i slušamo o njima, još ljepše od toga jer ih ne možemo zamisliti svojim ograničenim čulima, On, Uzvišeni, poručuje nam: ve tilke-l-džennetu uristumuha bima kuntum tea'melun. To je Džennet kojega ste naslijedili zbog onoga što ste činili! Zato, neka prva poruka koju ćemo sa ove hutbe ponijeti bude: činimo što više dobrih djela. Ispunite vaše kuće namazima, učenjem Kur'ana, učenjem zikra, donošenjem salavata. Dajite sadaku gdje god stignete, pomažite vaše prijatelje i komšije, izmirujte zavađene, posjećujte bolesne, pustite čovjeka u saobraćaju da se uključi, osmijehnite se, nazovite selam. Mnogo je dobrih djela koja možemo svakodnevno činiti, pa ih ne propuštajmo. Oni koji nisu više na ovom svijetu dali bi sve da se mogu samo jedan dan vratiti da dobro čine. Inače, u nekim hadisima Poslanik, a.s., u vezi s pomenutim ajetom, kaže da su dobra djela koja vječno ostaju riječi: Subhanallahi, ve-l-hamdu lillahi, ve la ilahe illellahu, vallahu ekber. Ovo ukazuje na posebnu vrijednost pomenutog zikra, no svako dobro djelo učinjeno s iskrenim nijjetom i u skladu sa šerijatskim propisima može se tretirati kao djelo koje trajno ostaje.

Govoreći o djeci i imetku i tome da su ukras na ovome svijetu, zaista, ako čovjek postupa sa djecom i imetkom na ispravan način – pazi svoju djecu, stiče imetak na halal način, troši ga u halal svrhe, oni će mu biti užitak na ovome svijetu, i ukras na budućem.

S druge strane, ako čovjek stiče imetak na haram način, troši ga na haram način, ne vodi računa o svojoj djeci, njihovom odgoju, njihovom usmjerenju, bojati se za tog čovjeka da su mu djeca na ovom svijetu kazna, te da će biti kažnjen za njih i na budućem. Da nas Allah sačuva toga.

Poslanik, a.s., nam poručuje da smo svi mi pastiri i da smo odgovorni za svoja stada, a Allah nas u Kur'anu poziva – kuu enfusekum ve ehlikum nara – čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre! Vjerovjesnici su stalno vodili računa o svojim porodicama i molili Allaha za njihov selamet, pa čak su molili Allaha za svoj zurrijet, svoje potomstvo, i prije negoli su im žene bile noseće. O tome nam Kur'an govori. Pazite tog odnosa!

Zato, draga braćo, za djecu stalno činite dove – da ih Allah dragi uputi, da im omili iman i uljepša ga u njihovim srcima, a da im učini ružnim nevjerovanje i griješenje, da im podari lijep odgoj, lijepe supružnike, obrazovanje itd. Molite Allaha za potomstvo koje će biti smiraj našim očima. I ne samo za vaše, molite i za djecu drugih – djecu svoje rodbine, svojih komšija. Sjetite se da, kada brat dovi za brata muslimana u odsustvu, meleci govore i njemu amin!

Samo nemojte proklinjati! Čuvajte se kletve, pa čak i u šali. Nažalost, u našem narodu ima prisutan ružan običaj kada se vlastita djeca, usljed srdžbe i ljutnje, kletu pa im se kaže: ne dao ti Bog ovo, dao ti Bog ono, itd. Draga braćo, Poslanik, a.s., je kazao da će dova roditelja sigurno, bez sumnje, kod Allaha biti uslišana. Koliko je samo primjera roditelja koji su kleli svoju djecu pa su ih pogađale strašne nesreće i musibeti zbog tih kletvi. Kasno je kad šta bude, pa se čuvajte toga!

I na kraju, draga braćo, hutbu ćemo završiti sa ajetom koji se nalazi ispred ovoga koji govori o imetku i djeci, u kojemu Uzvišeni Allah kaže, opet u tefsirskom prijevodu prof. hfz. Halilovića:

Allahov Poslaniče, navedi ljudima primjer ovog svijeta čijom ljepotom se obmanjuju, da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom koju Allah spušta s neba, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu na sve strane. A Allah nad svime ima moć, On je kadar učiniti sve!

Kaže Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta, život je, po svom nestanku, prolaznosti i prestanku kao bilje. Sve sjemenke što poniknu i pokažu ljepotu pa ih ukrasi sjaj i svježina, na kraju se ipak sasuše. Vjetrovi bilje raznesu, rasture ga tamo i ovamo. Ja tako je i sa životom i svemu što je na njemu, koliko god lijepo i privlačno bilo, proći će. Ostaje samo Allah Uzvišeni.

Draga braćo, imetak i djeca su ukrasi i ljepote, ali kao i svaka ljepota, oni su iskušenje. Nemojmo dozvoliti da nam naša djeca i imeci budu preći od sjećanja na Allaha Uzvišenog. Nemojmo dozvoliti da nas ljubav prema djeci odvrati od ljubavi prema Allahu. Nemojmo dozvoliti da nas ljubav i borba za imetak odvrate od Allaha. Ko to uradi, istinski je gubitnik. I djeca i imetak Allahovi su darovi, darovi na kojima valja biti zahvalan, a zahvalnost ćemo postići tako što ćemo djecu u Allahovom zadovoljstvu odgajati i saburiti na njima, a imetak trošiti onako kako je On zadovoljan.