
Hutba o abdestu
Hamdo Solo
Imam džamije Carina · Sarajevo
Jedne prilike dok je sjedio sa svojim ashabima Poslanik a.s. reče: ”Poželio sam vidjeti svoje ahbabe.“ Ashabi ga upitaše: „Zar ti mi nismo ahbabi?“ On im odgovori: „Ne vi ste moji ashabi, a moji ahbabi doći će poslije vas. Neće me vidjeti, a vjerovat će u mene. Svako od njih dao bi sve na dunjaluku što ima samo da me vidi. Kako ćeš ih prepoznati?“, upitaše ga ashabi. Poslanik im odgovori: „Prepoznat ću ih po tragovima abdesta na njihovom tijelu“.
Abdest je svjetlost na dunjaluku i ahiretu. Na ovom svijetu ostavlja trag u vidu svjetlosti na licima i smirenosti u srcima, a na budućem svijetu ta će svjetlost krasiti one dijelove tijela koje je čovjek kvasio prilikom uzimanja abdesta.
Poslanik a.s je jednom upitao Bilala: „Bilale šta to ti radiš, pa si sinoć prije mene unišao u Džennet? Ništa posebno, Božiji poslaniče, osim što uvijek klanjam dva rekata kad proučim ezan i uvijek obnovim abdest kad ga pokvarim“. Abdest je ključ dženneta prema riječima Allahovog Poslanika: “Ko od vas upotpuni abdest i po završetku kaže: 'Svjedočim da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i poslanik, bit će mu otvorena osmera vrata dženneta da uđe na koja hoće.'” (Ahmed i Muslim)
Abdest je riječ perzijskog porijekla, nastala od riječi ab (voda) i dest (ruka). U arapskom jeziku koristi se izraz wudu, koji ne označava samo obredno pranje, već nosi i značenja čistoće, blještavila, ljepote i sjaja. Takvom duhovnom i tjelesnom čistoćom čovjek se ukrašava prije nego što stane pred svoga Gospodara, pripremajući se da kroz namaz stupi u uzvišenu i iskrenu komunikaciju sa svojim Stvoriteljem.
U hadisi kudsiji je zabilježeno da je Gospodar svega stvorenog kazao: “Ko izgubi abdest, a ne uzme ga ponovo – taj me je zapostavio.
Ko izgubi abdest pa uzme abdest, ali ne klanja dva rekata – taj me je zapostavio.
A ko izgubi abdest, uzme abdest, klanja dva rekata i zatim Me zamoli, pa mu Ja ne uslišam ono što Me moli u vezi njegove vjere ili dunjaluka – taj bi bio zapostavljen od Mene. A Ja nisam Gospodar koji zapostavlja.”
Kako ispravno uzeti abdest i pripremiti se za susret sa Uzvišenim?
Prije ulaska u abdesthanu proučiti bismilu i nijjet.
Dok uzimamo abdest, mi peremo ruke od vidljive prljavštine, a ujedno se obvezujemo Dragom Bogu da nećemo njima činiti ništa od onoga što je On zabranio. Zavjet dajemo da ćemo zarađivati halal opskrbu i učimo dovu da primimo kitab na Sudnjem danu u desnu ruku i ispred sebe a ne u lijevu ruku i iza sebe.
Kada oči peremo od nečistoće, mi ujedno obećajemo da nećemo gledati ono što je haram, nećemo gledati nedostatke i mahane drugih i učimo dovu da našim očima gledamo Allahovo lice na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da vidimo dobro u svemu i dobrotu u svakome insanu.
Kada usta peremo od neugodnog zadaha, ujedno dajemo riječ da nećemo jesti ni piti, ono što je haram i da ne ćemo govoriti ružne riječi, nećemo ogovarati, nećemo nikoga napadati, kritikovati, nipodaštavati, ponižavati, vrijeđati...
Nos peremo od nečistoće i obećanje dajemo da ga nećemo stavljati tamo gdje mu nije mjesto. Kaže poslanik, a.s.: „Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“ A u drugom hadisu, Poslanik kaže: „Dovoljno je čovjeku grijeha da samo prenosi riječi od drugog čovjeka.“
Zato insan prije nego što progovori, treba sebi postaviti pitanje: imam li ja neke koristi od toga što želim reći, ima li taj čovjek kome se obraćam koristi od mojih riječi i je li sa njima Uzvišeni Allah zadovoljan!?
Kada kosu peremo tražimo od Allaha da milost Svoju spusti na nas.
Uši peremo od nečistoće, i zavjetujemo se da nećemo slušati ružan govor, nećemo slušati potvaranje ili ogovaranje nekoga i dovimo da Kur'an od Njega Uzvišenog na Sudnjem danu slušamo.
Noge peremo od nečistoće, a ujedno Bogu obećajemo da nećemo ići na ona mjesta ne bismo voljeli dušu svoji isputiti i dovimo Uzvišenom da svojim nogama džennetskim stazama hodimo.
Ljudi, koji ovako abdest uzmu, ne mogu ružno misliti ni o kom, ne mogu zla činiti nikom. Ovakvi ljudi bježe od svega što je zlo.
Zato je definicija muslimana u hadisu – „musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi.“
Zamislimo samo, draga braćo, kakav bi naš namaz bio nakon ovako uzetog abdesta. Učenjaci nas često podsjećaju da će naš namaz biti onakav kakav nam je i abdest bio, ako smo sa njim požurili požurit ćemo i sa namazom a ako smo njega upotpunili i namaz će nam biti upotpunjen.
U jednom kur'anskom ajetu iz sure en-Nisa' Uzvišeni Allah kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَأَنتُمْ سُكَارَىٰ
"O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte..." (prijevod: Besim Korkut)
Neki učenjaci sufijske tradicije u ovom ajetu vide i dublju duhovnu poruku. Pored doslovne zabrane obavljanja namaza u pijanom stanju, ističu da vjernik treba prekinuti svaku zaokupljenost dunjalukom kada stane pred svog Gospodara. Koliko se često dogodi da čovjek klanja, a misli su mu zaokupljene poslom, imetkom, porodicom ili svakodnevnim brigama? Srce tada biva opijeno stvorenjima, umjesto da bude ispunjeno sviješću o Stvoritelju.
Zato, kao što tijelo čistimo abdestom prije namaza, potrebno je uzeti i abdest srca – očistiti ga od ružnih misli, zavisti, oholosti, pretjerane vezanosti za prolazni svijet i potcjenjivanja drugih. Tek kada se srce oslobodi svega što ga odvlači od Allaha, čovjek može istinski uspostaviti prisnu i skrušenu vezu sa svojim Gospodarom u namazu.
Vrijednosti stalnog uzimanja abdesta između ostalih su:
1. Da meleki traže da budu u društvu takvog čovjeka – odnosno traže da budu njegovi zaštitnici
2. Kalem, pero, neprestaje sa pisanjem dobrih dijela čovjeku
3. Kad god insan opere jedan organ tako i iz tog organa izlaze grijesi koje je s njim počinio: „Kada neko upotpuni svoj abdest, njegovi grijesi izlaze iz tijela, čak i oni koji se nalaze pod noktima .“
5. Kad zaspi, čuvaju ga meleki od zla oba svijeta: „Ko zanoći pod abdestom, tj. ko legne spavati, a ima abdest, u njegovoj unutarnjoj odjeći zanoći melek, i kad god se taj čovjek probudi ili okrene u krevetu, melek zamoli: ‘Gospodaru, oprosti ovom robu jer je legao pod abdestom.“
6. Bit ćemu olakšano preseljenje na ahiret
7. Sve dok je pod abdestom vjernik je pod stalnom zaštitom Uzvišenog Allaha dž.š.
Muhammed a.s. je također rekao: “Onaj ko legne pod abdestom, spominjući Allaha dok ne zaspi, bude li se probudio u toku noći, pa od Allaha zatraži neko dobro, dunjalučko ili ahiretsko, Allah će mu uslišati”.
Kako sačuvati vrijednost abdesta?
Ne samo da se čuvamo velike i male nužde i svega onoga što fizički kvari abdest, već trebamo čuvati i svoje srce od svega onoga što će nas udaljiti od Allaha.
Zato je Poslanik kazao da je najjače vjernikovo oružje abdest. Šejtan ne prilazi lahko čovjeku koji hodi pod abdestom. Većina ljudi danas ima duhovnih problema upravo zato što nemaju tu duhovnu zaštitu.
Zamislite samo kako je proći Baščaršijom, gdje svakodnevno prođu stotine ljudi – nečistih i prljavih od grijeha. Kada bismo mogli osjetiti taj ružni miris duše koja je stalno u grijesima, ili miris džunup (nečistog) insana, ne bismo mogli prići toj osobi.
Obraćajući se Musa, a.s., Uzvišeni Allahu mu je rekao:
Ako te zadesi kakav belaj ili nesreća, a bio si bez abdesta, nemoj kriviti nikoga osim sebe.
Praktični savjeti:
Nastojmo biti pod abdestom što je više moguće – jesti pod abdestom, raditi pod abdestom i učiti pod abdestom. Čak i nokte obrezivati i šišati se pod abdestom. Sve ono što se od nas odvoji dok smo pod abdestom bit će, ako Bog da, svjedok u našu korist na Sudnjem danu.
Osim što uzimanjem abdest vjernik čisti svoje tijelo i svoje srce, Poslanik nas uči da dobra djela poništavaju loša djela. Kad uradimo loše djelo pojavi se crna tačkica na našem srcu, pa onaj ko nastavi sa tim djelima njegovo srce upotpunosti pocrni i ode u zabludu, ali onaj insan koji kad pogriješi sjeti se svog Gospodara i učini dobro djelo, ON TIM DOBRIM DJELOM BRIŠE TU TAČKICU. Stoga, Posvetimo pažnju ahiretskom izgledu, više nego dunjalučkom jer od njega ovise naša vječna sreća ili patnja. Ovosvjetski izgled mi ne biramo, to nam je Allah podario, ali onosvjetski mi kreiramo. Ahiretski izgled mi dizajniramo svojim ponašanjem i djelovanjem. Stoga će vjernici biti najljepšeg izgleda (ahsenu takvim), a oni nepokorni ce biti ružnog pa čak i strašnog izgleda (esfelu safilin).
Jedan od komentatora Kur'ana kaže da će se vjernicima lica ozariti kada budu čitali svoju knjigu djela. Njihova lica bit će svijetla zbog dobročinstva koje su činili na ovom svijetu. Kao što danas, kada čovjek kupi novo auto, napravi kuću, oženi se ili dobije dijete, na njegovom licu možemo vidjeti sreću i zadovoljstvo, tako će se i na licima vjernika vidjeti radost i ozarenost.
S druge strane, nevjernika će obuzeti bijeda i tuga. Dok bude čitao svoju knjigu djela, lice će mu tamniti zbog grijeha koje je činio na ovom svijetu. To će biti vanjski pokazatelj njihovog statusa kod Allaha.
Također, neki kažu da će se, kada se djela budu vagala, vjernicima, čija dobra djela budu pretegnula, lica ozariti i postati svijetla, dok će lica nevjernika potamnjeti i pocrnjeti od tegobe, straha i onoga što ih tada bude snašlo.
Allah će na Sudnjem danu reći da svako stane uz svoga boga. Tako će jedni stati uz svoj imetak, drugi uz novac, neko uz svoju fotelju, neko uz svoj ego, autoritet ili rejting. Samo će iskreni vjernici ostati sami. Tada će ih Allah upitati: "Zašto vi niste stali ni uz koga?" Oni će odgovoriti: "Samo je Allah naš Bog." Zatim će ih Uzvišeni upitati: "Kada bih vam se otkrio, da li biste Me mogli prepoznati?" Vjernici će odgovoriti da bi prepoznali svoga Gospodara. Tada će im se Gospodar otkriti, pa će Mu oni pasti na sedždu, dok će nevjernici i munafici pokušavati učiniti sedždu Allahu, ali to neće moći.
Draga braćo, Mi ćemo biti proživljeni na Sudnjem danu, a naša lica bit će odraz onoga što su bila naša srca. Onaj ko na dunjaluku očisti svoje srce od robovanja bilo kome osim Allahu, od strahovanja od bilo koga osim Allaha i od očekivanja od bilo koga osim Allaha, na Sudnjem danu njegovo lice bit će svijetlo, blistavo i ozareno.
Allahu naš, učini nas od onih koji čuvaju svoju vanjsku i unutrašnju čistoću. Podari nam da budemo od onih koji su stalno pod abdestom, čija su srca čista od oholosti, zavisti, mržnje i pretjerane ljubavi prema dunjaluku.
Allahu, očisti naša srca od robovanja bilo kome osim Tebi, od straha od bilo koga osim Tebe i od očekivanja od bilo koga osim Tebe. Gospodaru naš, primi od nas naša dobra djela, oprosti nam naše grijehe, učvrsti nas na Pravom putu i uvedi nas Svojom milošću u Džennet u društvu vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih robova.
Amin, ja Rabbel-'alemin.