Vrijednost donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se kajemo i u Njega se uzdamo. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Neka su Allahov salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo, u ajetu kojem smo citirali na samom početku hutbe Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

„Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi na njega salavat donosite i selam mu šaljite.“ (El-Ahzab, 56)

Poznati mufessir Sehl ibn Abdullah et-Tusteri u komentaru ovog ajeta kaže: „Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan je od najboljih ibadeta, jer to djelo prvo čini Uzvišeni Allah, zatim Njegovi meleki, a potom je naredio i vjernicima da ga čine. S drugim ibadetima nije takav slučaj.“

Posebno je zanimljivo da je u ajetu upotrijebljen glagol „jusallune“, koji je u sadašnjem vremenu i ukazuje na neprekidnost. Kao što mi neprestano dišemo, radimo i živimo svoje živote, tako meleki neprestano izvršavaju svoje dužnosti: veličaju Allaha, slave Ga i donose salavate na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogli bismo kazati kao što nas ljude disanje ne odvraća od drugih poslova, tako i meleki izvršavaju svoje obaveze ali istovremeno i donose salavat na Poslanika, a.s.

Imam Kurtubi kaže da je Allah ovim ajetom ukazao posebnu čast Muhammedu, a.s., za vrijeme njegovog života, ali i nakon njegove smrti. Ukazao je na njegov položaj kod Sebe i udaljio od njega i njegove časne porodice svaku ružnu pomisao.

Šta znači riječ “salavat“? Salavat od Allaha znači Njegovu milost, zadovoljstvo i hvaljenje Svoga roba pred melekima. Zamislite kakva je to počast da Allah spominje Svoga roba među stanovnicima nebesa!

Salavat od meleka jeste dova i traženje oprosta, a salavat od vjernika jeste dova, iskazivanje poštovanja, ljubavi i zahvalnosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada je objavljen ovaj ajet, Abdullah ibn Abbas, r.a.,, prenosi da su muhadžiri i ensarije upitali: „Allahov Poslaniče, ovo je posebna počast tebi, a šta pripada nama?“

Tada je Allah objavio: „On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima Milostiv.“ (El-Ahzab, 43)

Dakle, onaj ko donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sam biva obasut Allahovim salavatom i dovom meleka. Allah mu daje u životu nur – svjetlo koje ga vodi ka dobru, svjetlo koje unosi smiraj i zadovoljstvo u njegovo srce, svjetlo koje čini sretnim i zahvalnim i daje mu unutrašnju i vanjsku ljepotu koju osjete oni koji se druže sa tim insanom.

Jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvanuo je posebno vedra i nasmijana lica. Ashabi su primijetili radost na njegovom licu pa ga upitaše zbog čega je tako raspoložen. A Poslanik im odgovara: „Došao mi je izaslanik od mog Gospodara i rekao: 'Ko na tebe od tvoga ummeta donese jedan salavat, Allah će mu upisati deset dobrih djela, obrisati deset grijeha, uzdići ga za deset deredža i uzvratiti mu desetostrukom nagradom.'“

Braćo, gdje ćemo danas pronaći djelo čije činjenje pribavlja deset sevapa, briše deset grijeha i uzdiže čovjeka za deset stepeni kod Allaha?

Zato vjernik treba voditi računa kako donosi salavat. Ne samo jezikom, nego prije svega srcem. Salavat ne smije biti puko izgovaranje riječi dok su misli negdje drugo. On treba biti izraz iskrene ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

„Na Sudnjem danu najpreči ljudi meni bit će oni koji su najviše donosili salavate na mene.“

Kolika je to počast! Najbliži Poslaniku neće biti oni koji su samo govorili da ga vole, nego oni koji su svoju ljubav potvrđivali čestim donošenjem salavata. Ako iskreno volimo nekoga, prirodno je da ga često spominjemo. Zato salavat nije samo ibadet jezika, nego i ibadet srca. Što više donosimo salavate na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to više raste naša ljubav prema njemu.

Ta ljubav nije samo osjećaj. Ona čovjeka podstiče da se stalno pita: Kako bi Allahov Poslanik postupio u ovoj situaciji? Šta bi rekao? Kako bi se ponio?

Zato su veliku učitelji kazali: Ako želimo da ostvarimo prvi dio šehadeta – La ilahe illallah – onda moramo živjeti i drugi dio – Muhammedun resulullah. Ljubav prema Allahu ne može biti potpuna bez slijeđenja Njegovog Poslanika.

Uzvišeni kaže: „Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će i Allah vas voljeti i grijehe vam oprostiti.“

Salavat upravo omekšava srce da u njemu izraste ta ljubav. Kada je srce ispunjeno ljubavlju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tada je i iman sigurniji.

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Škrt je onaj pred kojim se spomenem, a on ne donese salavat na mene.“

Koliko je salavat važan govori i činjenica da ga je Allah propisao u samom namazu. Ne možemo završiti namaz a da prije selama ne donesemo salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Ako je salavat sastavni dio našeg namaza, kako onda da ga zaboravimo u ostatku dana?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa u njemu što više donosite salavate na mene, jer mi se vaši salavati predočavaju.“ Ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče, kako će ti se naši salavati predočavati kada tvoje tijelo bude u zemlji?“ On odgovori: „Allah je zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.“

Salavat nije samo iskazivanje poštovanje prema Poslaniku. On je i dokaz naše privrženosti njemu. Mi učimo salavat i molimo Allaha da nagradi Svoga Poslanika za svako dobro koje nam je ostavio.

Razmislimo samo... Kada neko od nas učini neko dobro djelo pa nas drugi ljudi slijede u tome, i mi imamo nagradu za njihova djela. To može biti slučaj i sa našom djecom, svaki harf, slovo i lijep postupak koji su od nas naučili sve dok to budu činili i mi za to imamo nagradu.

Pa zamislite onda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki namaz koji se klanja na Zemlji... Svaki proučeni harf Kur'ana... Svaki obavljeni hadždž... Svaki zikr... Svako dijete koje poljubi svog roditelja... Svaki muž koji lijepo postupi prema svojoj supruzi... Svaka supruga koja iskaže poštovanje svome mužu... Svaki osmijeh muslimana... Svako dobro djelo koje je ummet naučio od Poslanika...

Za sve to Allahov Poslanik ima nagradu, jer je upravo on podučio čovječanstvo tom dobru.

Pa kako onda da ga ne volimo? Kako da ne donosimo salavat na njega?

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, govorio je:

„Kada donosite salavat na Allahovog Poslanika, činite to lijepo, jer vi ne znate – možda će mu baš taj vaš salavat biti izložen.“

Zato salavat nemojmo učiti mehanički. Učimo ga svjesno, srcem, ljubavlju, sa zahvalnošću i sa željom da budemo od onih koje će Allahov Poslanik prepoznati na Sudnjem danu kao svoj ummet.

Braćo, Salavat je i ključ dove. Prenosi se od Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao:

„Dova ostaje između nebesa i Zemlje i ne uzdiže se dok se ne donese salavat na Allahovog Poslanika.“

Zato su naši učenjaci govorili da vjernik svoju dovu započinje zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, u toku dove donosi salavat, a završava je salavatom.

Kao što je abdest ključ namaza, tako je salavat ključ dove. On briše grijehe, povećava dobra djela, uzdiže stepene kod Allaha, približava čovjeka Allahovom Poslaniku na Sudnjem danu i biva razlog njegovog šefata. Salavat je uzrok da Allah spominje Svoga roba među melekima, da meleki za njega mole oprost, da dova bude primljena, da se čovjeku podari bereket u životu i da mu se olakša put prema Džennetu. On ulijeva smirenost u srce, olakšava ispunjenje potreba i osvjetljava put preko Sirat-ćuprije.

Stoga i nije čudno što su naši prethodnici toliko pazili da im dan ne prođe bez mnogo salavata.

Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, rekla je:

„Ukrasite svoja sijela donošenjem salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“

Ja bih tome dodao: ako želimo ukrasiti ne samo svoja sijela nego i svoje živote, svoje porodice, svoje kuće i svoja srca, onda ih ukrasimo donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Salavat je poput univerzalnog ključa. Njime se otvaraju vrata Allahove milosti, vrata oprosta, vrata bereketa i vrata Njegove ljubavi. Koliko god čovjek tražio načina da se približi Allahu, salavat je jedno od najlakših, a istovremeno i jedno od najvrjednijih djela.

Zato neka nam jezici budu vlažni od salavata. Neka naša djeca odrastaju slušajući salavate.

Neka se u našim kućama često spominje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Neka nam salavat bude navika kada ustanemo, kada krenemo na posao, kada putujemo, kada završimo namaz, kada učimo dovu i posebno petkom.

Molimo Uzvišenog Allaha da omekša naša srca ljubavlju prema Svome Poslaniku i da nam podari iskrenost u našim postupcima.

Allahu naš, učini da nam ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bude draža od ljubavi prema nama samima, našim porodicama i cijelom svijetu. Učini nas od onih koji ga iskreno slijede, koji često donose salavate na njega i koji će na Sudnjem danu biti među onima kojima će se najviše obradovati.

اللهم صل وسلم وبارك على سيدنا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين.

Amin, ja Rabbel-'alemin.