Životne faze na dunjaluku

“Znajte da je život na ovom svijetu samo igra, zabava, ukras, međusobno hvalisanje i nadmetanje u imetku i djeci…” (El-Hadid, 20)

Allah, džellešanuhu, u ovom ajetu ne govori samo o dunjaluku općenito. On Uzvišeni kao da nam daje mapu života. Kao da pred nas stavlja faze kroz koje u životu prolazimo. Pogledajmo redom:

Le’ib– igra.

To je djetinjstvo. Period kada se igramo, trčimo, smijemo. Nema briga, nema velikih odgovornosti. Sve je igra. I to je prirodno. Allah nije zabranio igru – ali nas uči da to nije svrha života.

Lehv– zabava.

Dolazi period osnovne i srednje škole. Društvo, izlasci, telefon, pažnja… Čovjek se lahko izgubi u onome što ga zaokuplja i odvraća od suštine. Lehv je ono što te zabavi – ali i udalji od Suštine.

Zinet– ukras.

To je mladost. Srednja škola, fakultet, izgled, odjeća, imidž. Kako izgledam? Šta drugi misle o meni? Koliko vrijedim u očima ljudi? Vremenom počinje da se ukrašava dunjalučkim ukrasima, tražeći u njima svoju vrijednost, zaboravljajući da prava vrijednost nije u onome što se vidi, već u onome što je u njegovom srcu.

Tefahur bejnekum– međusobno hvalisanje.

To je faza u kojoj čovjek počinje isticati sebe pred drugima, ponositi se svojim uspjesima, položajem i onim što posjeduje.

Nakon toga se rađa i potreba za poređenjem – koja je možda i ranije postojala, ali sada postaje izraženija i dublja. Ko ima bolji posao? Ko ima veću platu? Ko je na boljoj poziciji? Ko je “uspješniji”? Više ne živimo svoj život – nego život u očima drugih ljudi.

Tekasur fil emvali vel evlad– nadmetanje u imetku i djeci.

Kada se ostvari posao, status, dolazi nova utrka: više novca, više imovine, više svega. Čak i porodica nekad postane dio tog nadmetanja.

Međutim, suštinski problem ne leži u tim stvarima, jer su one same po sebi dopuštene. Problem nastaje onog trenutka kada od sredstva postanu cilj, a srce se veže za njih umjesto za ono što je vječno.

Igra je dozvoljena – ali ne smije te udaljiti od Allaha.

Zabava je halal – ali ne smije te odvesti u nemar.

Lijep izgled je pohvalan – ali ne smije postati jedina tvoja vrijednost.

Uspjeh je dobar – ali ne smije biti razlog oholosti.

Imetak je blagodat – ali ne smije postati tvoj gospodar.

Na kraju ajeta, Allah nam slikovito pokazuje prolaznost svega što nas zaokuplja: kao kiša koja obraduje zemlju, pa iz nje niknu biljke, zatim požute i na kraju nestanu. Tako je i sa dunjalukom – kratko očara, a brzo prođe.

Ali ono što se radi radi Allaha – to ne prolazi, to ostaje.

Zato se iskreno zapitaj: u kojoj sam ja fazi… i gdje je Allah u toj fazi mog života?

Ako je Allah u središtu – svaka od tih faza postaje ibadet i ima smisao. A ako nije – sve se pretvara u prolaznu iluziju bez trajne vrijednosti.

Molimo Allaha da nam podari da živimo na dunjaluku, ali da nam srca ostanu vezana za Ahiret. Amin.