Srednja Azija – zaboravljeno srce islamske civilizacije i pitanje našeg civilizacijskog preporoda

Ovih dana boravim u Turskoj, gdje učestvujem na ljetnoj školi „Ma verau nehr“ posvećenoj islamskoj misli, koja se održava pri Institutu za islamsku misao u Ankari.

Tokom dvadesetodnevnog programa imamo priliku učiti i razgovarati zajedno sa studentima i istraživačima iz različitih krajeva: Uzbekistana, Kazahstana, Tataristana, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Kosova, Albanije i Azerbejdžana.

Posebnu vrijednost ovom programu daju predavanja i razgovori sa uglednim profesorima koji s nama dijele svoja znanja, iskustva i promišljanja o historiji islamske civilizacije, savremenim izazovima i budućnosti islamske misli.

U narednim danima ću putem svog profila podijeliti neka od zanimljivih razmišljanja i poruka koje smo imali priliku čuti tokom ove škole, u nadi da će biti korisna i inspirativna i drugima.

Srednja Azija – zaboravljeno srce islamske civilizacije i pitanje našeg civilizacijskog preporoda

“Kada govorimo o historiji islamske civilizacije, često naš pogled ostaje ograničen na određena poznata središta poput Mekke, Medine, Damaska, Bagdada ili Kaira. Međutim, jedan od najvažnijih prostora koji je oblikovao islamsku nauku, misao i kulturu jeste Māverāunnehr – Srednja Azija.

To je prostor iz kojeg su potekli neki od najvećih umova islamske historije. Ovdje su nastali veliki hadiski autoriteti poput imama Buharije, Tirmizija i Darimija; ovdje su se razvijali hanefijski pravnici i maturidijska teološka škola; ovdje su djelovali velikani poput Muhammeda el-Havarizmija, utemeljitelja algebre i jednog od pionira islamske geografije i astronomije, kao i filozofi poput Farabija i Ibn Sine.

Ovaj prostor nije bio samo mjesto velikih pojedinaca, nego i mjesto snažne civilizacijske infrastrukture: razvijenih gradova, trgovačkih puteva, obrazovnih ustanova, vakufa i kulturnih centara. Buhara, Semerkand, Tirmiz, Harezm i drugi gradovi bili su mjesta u kojima su se susretali različiti narodi, ideje i znanja.

Posebno je važno razumjeti da Srednja Azija nije bila samo nomadski prostor, kako se često pojednostavljeno predstavlja. Naprotiv, to je bila jedna od najurbanijih i najorganiziranijih regija svoga vremena. Zahvaljujući razvijenim gradovima, sistemima navodnjavanja, trgovini i intelektualnim mrežama, nastao je ambijent u kojem su mogli izrasti veliki učenjaci i naučni pokreti.

Međutim, najveće pitanje nije samo: šta je Srednja Azija bila u prošlosti?

Mnogo važnije pitanje jeste: može li se takav civilizacijski duh ponovo obnoviti?

Historija pokazuje da nijedna civilizacija ne nastaje slučajno. Veliki periodi procvata dolaze onda kada se spoje nekoliko elemenata: znanje, moral, institucije, ekonomska snaga i sposobnost da se odgovori na izazove vremena.

Zato današnji izazov nije samo očuvati tradiciju, nego je razumjeti i pretvoriti u živu snagu koja može ponuditi odgovore savremenom svijetu.

Jedan od problema savremenih muslimanskih društava jeste zatvaranje u uske identitete i podjele koje sprečavaju širu saradnju i razmjenu ideja. Velike civilizacije nisu nastajale izolacijom, nego susretom različitih kultura, jezika i znanja. El-Havarizmi nije napredovao tako što je odbacio prethodna znanja, nego tako što je spojio različite naučne tradicije i stvorio nešto novo.

Isto pitanje stoji pred nama danas:

Kako spojiti bogato naslijeđe sa potrebama savremenog svijeta?

Odgovor nije u slijepom oponašanju prošlosti, ali ni u potpunom prekidu s vlastitim korijenima. Potrebna je ozbiljna intelektualna obnova – generacija koja poznaje svoju tradiciju, ali razumije nauku, tehnologiju, ekonomiju i izazove savremenog doba.

Civilizacije ne propadaju samo kada izgube teritorije, nego kada izgube sposobnost stvaranja. A obnavljaju se onda kada ponovo pronađu snagu da proizvode znanje, ideje i institucije.

Srednja Azija nas podsjeća na jednu veliku lekciju: najveći civilizacijski usponi nisu rezultat samo bogatstva ili moći, nego prije svega kulture znanja, širine pogleda i ljudi koji su spremni povezati naslijeđe i budućnost.

Možda najvažnije pitanje našeg vremena nije samo: šta smo nekada bili?

Nego: jesmo li spremni ponovo postati ono što možemo biti?”

Prof. dr. Ferhat Gökçe sa Univerziteta Yıldırım Bayezit u Ankari