Osvrt na predavanje prof. Gormeza o Andaluziji, Maveraunnehru i Balkanu u okviru islamske civilizacijske tradicije
Osvrt na predavanje prof. Gormeza o Andaluziji, Maveraunnehru i Balkanu u okviru islamske civilizacijske tradicije
Predavanje profesora predstavljalo je sveobuhvatnu analizu nastanka, razvoja, slabljenja i mogućnosti obnove islamskih civilizacijskih prostora, s posebnim fokusom na Andaluziju, Maveraunnehr i Balkan. Kroz historijsku, filozofsku i sociološku perspektivu izložena je teza da sudbina civilizacija ne zavisi isključivo od njihove političke ili vojne moći, nego prvenstveno od sposobnosti da očuvaju kolektivno pamćenje, duhovni identitet i unutrašnju moralnu snagu.
Središnja komparativna osovina predavanja bila je razlika između andaluzijske i maveraunehirske civilizacije. Profesor je ukazao na činjenicu da Andaluzija nije izgubila samo teritorij, nego i vlastito historijsko pamćenje i zajednicu koja je tu civilizaciju stvarala i prenosila. Nasuprot tome, Maveraunnehr je, uprkos mongolskim osvajanjima, dugom periodu stagnacije i iskustvu komunizma, sačuvao kontinuitet svojih vjernika, učenjaka i kulturnog naslijeđa. Na toj razlici izgrađena je važna teorijska distinkcija između propasti jedne civilizacije i njenog privremenog slabljenja.
Posebnu vrijednost predavanja predstavlja način na koji su povezane klasične islamske teorije historije s modernim filozofskim i sociološkim pristupima. Kur’anski koncepti zulma (nepravde), adaleta (pravde), moralne odgovornosti i sunnetullaha u historiji predstavljeni su kao temelj iz kojeg su se razvile islamske teorije uspona i pada naroda i država. U tom kontekstu posebno mjesto zauzima Ibn Haldunova teorija asabijeta, koja društvenu koheziju, zajedničke ideale i spremnost na žrtvu prepoznaje kao pokretačku snagu civilizacijskog razvoja, dok luksuz, udaljavanje vlasti od društva i gubitak solidarnosti označava kao uzroke raspada.
Profesor je zatim sistematizirao više različitih interpretacija civilizacijskog slabljenja unutar islamske intelektualne tradicije: od naglašavanja pravde i moralnog poretka kod Maverdija i Nizamulmulka, preko Gazalijevog i Šatibijevog insistiranja na jedinstvu znanja i morala, do savremenijih koncepcija Malika bin Nebija, Muhammeda Ikbala i Fazlura Rahmana, koji uzroke zaostajanja vide u gubitku kreativnog dinamizma, zatvaranju vrata idžtihada i dominaciji „mrtvih ideja“. Time je pokazano da islamska misao posjeduje vlastitu razvijenu filozofiju historije i civilizacije.
Značajan segment predavanja odnosio se na poređenje ovih islamskih teorija s idejama Oswalda Spenglera, Arnolda Toynbeeja i Pitirima Sorokina. Spenglerovo poimanje civilizacija kao živih organizama, Toynbeejeva teorija izazova i odgovora te Sorokinovo insistiranje na kulturnom sistemu značenja predstavljeni su kao modeli koji, iako nastali u zapadnoj misli, pokazuju određene dodirne tačke s islamskim razumijevanjem historijskih procesa. Takvo poređenje omogućilo je šire razumijevanje univerzalnih zakonitosti civilizacijskog razvoja.
Posebno je naglašena pluralna priroda i Andaluzije i Maveraunnehrske civilizacije. Profesor je argumentirao da velike civilizacije ne nastaju kao proizvodi jedne etničke zajednice, jednog jezika ili jedne kulture, nego kao rezultat susreta različitih naroda, tradicija i intelektualnih tokova. Andaluzija je predstavljena kao zajedničko djelo Arapa, Berbera, Iberijaca, Muvallada i Jevreja, dok su Maveraunnehr gradili Turci, Perzijanci, Aramejci, Indijci, Kinezi i drugi narodi. Time je univerzalnost islamske civilizacije objašnjena upravo kroz njenu sposobnost da integriše različitosti u zajednički kulturni i duhovni prostor.
U završnom dijelu predavanja pažnja je usmjerena na Balkan kao evropski izraz islamske civilizacije. Profesor je razvio ideju da je islam na Balkanu oblikovan u Maveraunnehru, oplemenjen irfanom u Anadoliji i institucionalno uređen u Istanbulu, gdje je dobio formu nizam – uređenog civilizacijskog poretka. Balkanski gradovi poput Sarajeva, Skoplja, Prizrena, Mostara i drugih predstavljeni su kao prostori u kojima su se kroz küllije, medrese, biblioteke, imarete i pravni poredak konkretizirali principi zajedničkog života, pluralnosti i institucionalne organizacije. Posebno je istaknuta historijska povezanost Bosne s maveraunehirskim naslijeđem kroz ličnosti poput Imama Maturidija, Buharije, Farabija i Ibn Arebija.
Predavanje je zaključeno tezom da mogućnost obnove islamskih civilizacijskih prostora zavisi od ponovnog povezivanja historijske memorije s novim generacijama učenjaka i vjernika. Obnova se ne razumije kao nostalgično vraćanje prošlosti, nego kao ponovno uspostavljanje odnosa između znanja i morala, razuma i Objave, duhovnosti i institucija, te između različitih geografskih središta islamske civilizacije. Takva perspektiva otvara prostor za razumijevanje Balkana i Maveraunnehrske tradicije kao živih i međusobno povezanih dijelova šire islamske civilizacijske cjeline.
U cjelini, predavanje je ponudilo interdisciplinarno i metodološki zaokruženo promišljanje civilizacije kao historijske, kulturne i duhovne kategorije. Povezivanjem kur’anskih principa, klasične islamske misli i savremenih teorija civilizacije profesor je pokazao da pitanje uspona i pada društava nije samo historijsko pitanje, nego i pitanje identiteta, obrazovanja, moralne odgovornosti i očuvanja kolektivnog pamćenja.