Čuvajmo bratstvo i tražimo halal nafaku

Uzvišeni Allah kaže: „A ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovoj naredbi ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.“ (El-Hudžurat, 9)A odmah nakon toga Uzvišeni Allah kaže:„Vjernici su samo braća, zato pomirite svoja dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.“(El-Hudžurat, 10)

Pogledajmo, braćo, koliko je snažna ova poruka. Allah nas, prije svega, podsjeća na ono što nas spaja, na ono što suštinski jesmo: „Vjernici su samo braća.“ Živimo u vremenu u kojem se ljudi sve češće dijele, svrstavaju i udaljavaju jedni od drugih. Posebno u vremenu izbora, političkih kampanja i različitih stavova, ljudi počinju jedni druge gledati kroz ono za šta glasaju, koga podržavaju i kojoj političkoj opciji pripadaju. A ponekad zaboravimo ono što je mnogo važnije od svake stranke, svakog kandidata, svakog izbora i svakog političkog programa.

Zaboravimo da smo jedni drugima braća i sestre po vjeri. Veže nas isti šehadet. Okrećemo se istoj Kibli. Vjerujemo u istog Gospodara. Klanjamo se istom Gospodaru i pred Njim ćemo jednoga dana svi stati.

Doći će trenutak kada će nestati naše političke zastave, funkcije, titule i međusobne podjele. Ostat će naša djela, naša pravednost, naše riječi i način na koji smo se odnosili prema drugim ljudima. Braćo, sasvim je prirodno da ljudi imaju različita mišljenja. Međutim, Samo neslaganje nije razlog za mržnju.

Problem nastaje onda kada zbog političkog mišljenja počnemo gaziti preko onoga što nam je Allah učinio svetim. Kada zbog stranke prestanemo razgovarati s bratom. Kada zbog kandidata zamjerimo rođaku. Kada zbog izbora prekinemo prijateljstvo. Kada od čovjeka koji nam je jučer bio drag napravimo neprijatelja samo zato što danas drugačije razmišlja.

Možemo imati različite političke stavove, ali ne smijemo imati različite standarde u poštovanju čovjeka. Zato u ovim danima posebno trebamo poslušati Allahovu naredbu:„Pa ih nepristrasno izmirite i budite pravedni.“ I treba nam savjet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao ashabe:„Hoćete li da vas obavijestim o nečemu što je bolje od posta, namaza i sadake?“Ashabi rekoše: „Svakako, Allahov Poslaniče.“ On reče: „Pomiriti zavađene jer je Kvarenje međuljudskih odnosa pogubno.“

Pogledajmo veličinu ove poruke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da pomirenje među ljudima nije neka sporedna stvar koju ćemo uraditi ako nam ostane vremena nakon ibadeta. On nam pokazuje koliko je velika vrijednost onoga ko popravi odnos između dvojice ljudi, onoga ko ugasi vatru svađe prije nego što zahvati porodicu, rodbinu, komšiluk i cijelu zajednicu. Zato neka nam u ovim vremenima izbora vodilja ne bude samo pitanje: „Za koga ćeš glasati?“

Neka bude i mnogo važnije pitanje: „Hoćeš li zbog izbora izgubiti svoga brata, rođaka, komšiju ili prijatelja?“ Jer kakva nam je korist od političke pobjede ako nakon nje imamo zavađene porodice, prekinuta prijateljstva, posvađane komšije i podijeljenu zajednicu?Kakva je korist ako zbog prolazne političke rasprave nekome nanesemo nepravdu, povrijedimo njegovo dostojanstvo ili prekinemo odnos koji nam je Allah naredio da čuvamo?Zato, draga braćo, budimo mudri i pravedni .

Upravo ovdje dolazimo do jedne druge velike odgovornosti vjernika – odgovornosti za ono što unosimo u svoje kuće i porodice. Islam nas ne uči samo kako da klanjamo, postimo i učimo Kur'an. Islam nas uči i kako da zarađujemo, kako da trošimo i kako da hranimo svoju porodicu.

Jer između onoga što čovjek unosi u svoj stomak i onoga što se događa u njegovom srcu postoji snažna veza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ko na dozvoljen način zarađuje za svoju porodicu je poput borca na Allahovom putu.“

Čovjek koji svakoga jutra ustaje, odlazi na posao, trudi se, umara se i donosi halal nafaku svojoj porodici možda misli da radi nešto sasvim obično. Ali ako to radi s iskrenom namjerom, njegov trud kod Allaha može biti ibadet i velika nagrada.

Otac koji radi da bi svojoj djeci kupio hljeb i da bi ih odškolovao. Majka koja se trudi da pripremi ono što će porodica pojesti. Čovjek koji pošteno zaradi svoju platu i ne vara mušteriju. Radnik koji ne krade od svog radnog vremena. Trgovac koji ne skriva mahanu proizvoda. Sve to može biti ibadet ako je zarada halal i ako je namjera ispravna. Zato nije nevažno odakle nam dolazi plata. Nije dovoljno čovejku da se pita: „Koliko sam zaradio?“ Treba se pitati: „Kako sam to zaradio?“ Nije dovoljno pitati: „Koliko imam?“ Treba se pitati: „Ima li bereketa u onome što imam?“ Jer čovjek može imati mnogo, a da mu opet nije dovoljno. Može imati punu kuću i novca i djece, a opet nemati mir. Može imati veliku platu, a stalno osjećati da mu nešto nedostaje. A drugi čovjek može imati skromnu nafaku i skromna primanja, ali u tome osjetiti mir, zadovoljstvo i bereket. To je razlika između nafake i bereketa.

Također, posebno je važna veza između halal hrane i dove. U vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje čovjeka koji dugo putuje, prašnjav je i raščupan, podiže ruke prema nebu i govori: „Gospodaru moj, Gospodaru moj!“A zatim upozorava da su mu hrana i piće haram, odjeća haram i da je hranjen haramom, pa kaže:„Pa kako da mu dova bude uslišana?“Ovo nas uči jednoj važnoj stvari: Dova nije samo pitanje naših riječi, nego i pitanje našeg života.

Halal zarada je pitanje naše vjere i našeg odnosa sa Allahom. Kada čovjek odbije mito, iako mu je ponuđen novac – on je sačuvao svoju vjeru.Kada trgovac ne sakrije mahanu proizvoda – možda je izgubio dio zarade, ali je sačuvao bereket.. Kada čovjek kaže: „Neću ovo uzeti, jer nije halal“ iako zna da ga niko od ljudi neće vidjeti, time pokazuje istinsku svijest o Allahu i iskazuje pokornost Njemu. Jer najteži trenutak nije kada nas neko gleda. Najteži je trenutak kada smo sami, kada možemo uzeti ono što nam ne pripada i kada znamo da nas niko od ljudi neće kazniti. Tada iskreni vjernik kaže:„Neću, jer me Allah vidi.“

Zato posebno pazimo čime hranimo svoju djecu. Dijete ne zna odakle je došao novac. Ono ne zna da li je otac slagao nekoga, zakinuo na vagi, uzeo mito ili nepošteno zaradio. Zapitajmo se: Šta naša djeca jedu? Šta im oblačimo? Čime plaćamo njihovo školovanje, telefone i njihove potrebe? Je li ono što unosimo u svoju kuću halal? Roditelj ne smije zaboraviti da će jednog dana stati pred Allaha i odgovarati za ono što je unosio u svoju kuću. Zato je halal zarada možda nekada teža, ali je čišća. Možda donese manje novca, ali donese više bereketa.

Možda čovjek zbog halala odbije neku priliku, ali je kod Allaha sačuvao nešto mnogo vrednije od novca – sačuvao je svoju vjeru, svoju čast i čistoću svoga srca.

A kada sačuvamo srce od harama, lakše ćemo sačuvati i odnose sa ljudima. Jer čovjek koji zna da će odgovarati Allahu za svoj novac, znat će da će odgovarati i za svoju riječ.Onaj ko se boji Allaha kada je sam, bojat će Ga se i kada govori o svome bratu. Neće ga ogovarati.Neće ga ponižavati Neće mu činiti nepravdu. Neće zbog političke pripadnosti gaziti njegovu čast. Zato su bratstvo među vjernicima i halal nafaka dvije velike škole bogobojaznosti: jedna nas uči kako da čuvamo prava ljudi, a druga kako da čuvamo