Tefsir sure en-Nas

Kada u arapskom jeziku govorimo o zaštiti, uvijek postoje dva ključna elementa: Onaj od Koga tražimo zaštitu i ono od čega tražimo zaštitu.

U suri El-Felek, Allah dž.š. samo u prvom ajetu spominje Onoga od Koga tražimo zaštitu, a to je Rabbul-felek – Gospodar svitanja. Svi ostali ajeti govore o stvarima od kojih tražimo utočište: min šerri ma halek – od zla onoga što On stvara, od zla mrkle noći kada razastre tmine, od zla smutljivaca i od zla zavidljivca kada zavidi.

Dok u suri En-Nas, u prva tri ajeta Allah opisuje Onoga od Koga tražimo zaštitu:

1. Rabbin-nas – Gospodar ljudi,

2. Melikin-nas – Vladar ljudi,

3. Ilahin-nas – Bog ljudi.

A u nastavku navodi samo jednu jedinu stvar od koje tražimo utočište, a to je vesvasil-hannas – zlo šejtana napasnika.

Zato su neki učenjaci kazali da su šejtanske vesvese spomenute u suri En-Nas veće zlo od svega onoga što je spomenuto u suri El-Felek opasnije i od mrkle noći, i od smutljivaca, i od zavidljivaca. Zbog toga Allah dž.š. u suri En-Nas spominje tri Svoja uzvišena imena, jer što više Boga dragog spominjemo, to od Njega tražimo veću zaštitu i pomoć. S druge strane, što smo u većim brigama, to ćemo više Allaha dozivati, naročito kada sami ne možemo riješiti svoj problem.

Također, u suri El-Felek spomenute su stvari na koje mi ne možemo direktno utjecati – smutljivac, zavidljavac, mrkla noć odnosno, to su vanjske stvari za koje nećemo biti pitani. Dok se u suri En-Nas spominju šejtanske vesvese na koje možemo utjecati, jer od nas zavisi hoćemo li postupati po njima ili ne.

Tajne i mudrosti u redoslijedu ajeta u suri En-Nas (Sirru-t-tertib)

U prva tri ajeta navedene su tri osobine koje su imanentne jedino Allahu dž.š.:

1. Rabbin-nas (Gospodar ljudi): S obzirom na to da ih je On stvorio i da će se Njemu svi vratiti radi polaganja računa. (Faraon je rekao: "Ene rabbukumul-a'la" – "Ja sam vaš najviši gospodar", pa ga je Allah uništio jer je bio gori i od samog šejtana).

2. Melikin-nas (Vladar ljudi): U smislu da jedino On apsolutno vlada njihovom sudbinom, životom i smrću, da čini šta hoće i nikome ne polaže račun. Primjer za to jeste kada je Ibrahim a.s. rekao Nemrudu: "Moj Gospodar daje život i smrt", pa kada je Nemrud to protumačio na svoj način da i on daje život i smrt tako što nekoga ostavi u životu, a nekoga usmrti, Ibrahim mu je rekao: "Moj Gospodar daje da Sunce izlazi sa istoka, pa daj ti da izađe sa zapada!" Tada se vladar zbunio i, nemajući odgovora, odlučio ga baciti u vatru.

3. Ilahin-nas (Bog ljudi): Jedini Koji zaslužuje da Ga ljudi obožavaju i da Mu robuju, jer sve ono što se obožava pored Njega jesu lažni kumiri i izmišljena božanstva. Onaj ko obožava nešto drugo mimo Allaha ne može u tome pronaći sreću i smiraj kao onaj ko robuje Allahu, jer ništa drugo nije vrijedno da mu se čovjek pokori, da ga slavi i veliča mimo Stvoritelja. Zato Ibn Kajjim el-Dževzi kaze: "Kada bi nevjernici znali kakvu slast sedžde osjete vjernici, dali bi dunjaluk i sve na njemu samo da osjete tu slast."

Duboke poruke redoslijeda tri Uzvišena imena

U suri En-Nas Allah dž.š. spominje tri Svoja uzvišena imena: Rabbi-n-nas (Gospodar ljudi), Meliki-n-nas (Vladar ljudi) i Ilahi-n-nas (Bog ljudi). Redoslijed ovih imena nije slučajan, već u sebi nosi duboku poruku.

1. Prvo dolazi Rabbi-n-nas – Gospodar ljudi.

Arapska riječ terbijeh znači odgoj i brigu, a dolazi od istog korijena kao i riječ Rabb. Rabb je Onaj Koji odgaja, usmjerava, hrani, čuva i postepeno vodi Svoja stvorenja ka njihovom usavršavanju. Čak se i za domaćicu koja vodi brigu o kući i porodici u arapskom jeziku koristi izraz rabbatu-l-bejt – gospodarica kuće, odnosno ona koja upravlja i brine o svom domu.

Kada pogledamo društvo, vidimo da je najveći broj ljudi upravo u ulozi odgajatelja: roditelji odgajaju svoju djecu, učitelji svoje učenike, profesori svoje studente. Zato se prvo spominje ime Rabbi-n-nas, jer je ljudima najbliže da razumiju značenje odgoja, brige i stalne pažnje.

2. Nakon toga dolazi Meliki-n-nas – Vladar ljudi.

Od odgajatelja je mnogo manje onih koji vladaju. Svaka država ima jednog predsjednika, kralja ili vladara, dok su svi ostali njegovi podanici. Time nas Allah podsjeća da je On istinski Vladar cijelog svijeta, Onaj u čijim je rukama sva vlast i svako upravljanje.

3. Na kraju dolazi Ilahi-n-nas – Bog ljudi.

Ovo je vrhunac ovih ajeta. Samo je jedan istinski Bog Koji zaslužuje da Mu se robuje, da Mu se iskazuje ljubav, poniznost i pokornost. Time se potvrđuje Allahova jednoća i odbacuje svako pripisivanje božanskih osobina bilo kome drugom.

Ovi ajeti mogu se posmatrati i iz druge perspektive: Najmanje je ljudi koji druge ljude uzimaju za božanstva i robuju im kao bogovima. Nešto je više onih koji robuju ljudima zbog njihove vlasti i položaja, tražeći dunjalučku korist ili strahujući od njihove moći.

Međutim, najveći broj ljudi pripada Allahu kao Njegovi robovi, jer je On njihov Stvoritelj, Opskrbitelj i Gospodar.

Zato sura počinje riječima: "Kul e'ūzu bi Rabbi-n-nas" – "Reci: tražim zaštitu Gospodara ljudi." Zaštita se traži upravo od Onoga Koji odgaja, čuva i brine o Svojim robovima.

Allah dž.š. na drugom mjestu u Kur'anu kaže, obraćajući se šejtanu: "Inne 'ibādī lejse leke 'alejhim sultān... illa 'ibādeke minhumul-muhlesīn" – "Ti, doista, nećeš imati vlasti nad Mojim iskrenim robovima." Onaj ko istinski živi kao Allahov rob – izvršava Njegove naredbe i kloni se Njegovih zabrana – nalazi se pod direktnom Allahovom zaštitom.

U arapskom jeziku ono što nema posebnu vrijednost ne ponavlja se, nego se izostavlja. A ono što je časno i vrijedno često se ponavlja radi isticanja njegove važnosti. Jedan pjesnik je rekao:

"Ponovi nam spomen Nu'mana, jer njegovo spominjanje je poput mirisa mošusa; koliko god ga ponavljao, njegov miris se sve više širi."

Da ljudi nisu najodabranija Allahova stvorenja, Allah ne bi završio Svoju Knjigu upravo njihovim spominjanjem.

Tri Božija imena kao lijek protiv tri najveće šejtanske obmane

Rabbi-n-nas (Gospodar ljudi): Šejtan prvo pokušava uvjeriti čovjeka da je prepušten sam sebi, da nema izlaza, da ga niko ne vodi i ne brine o njemu. Zato sura počinje riječju Rabb. Rabb nije samo Stvoritelj, nego Onaj Koji odgaja, usmjerava, popravlja i vodi čovjeka kroz cijeli njegov život. Kada čovjek u srcu spozna da ima Rabba Koji zna njegovo stanje, Koji ga odgaja kroz iskušenja i Koji ga neće napustiti, tada nestaje veliki dio šejtanovih došaptavanja koja se hrane strahom, očajem i osjećajem izgubljenosti.

Meliki-n-nas (Vladar ljudi): Nakon što srce prizna da Allah brine o njemu, mora priznati i da je Allah jedini stvarni Vladar. Mnogi grijesi nastaju zato što se čovjek više boji ljudi nego Allaha. Šejtan govori: "Šta će reći ljudi?", "Izgubit ćeš položaj", "Izgubit ćeš imetak", "Nećeš uspjeti." Zato dolazi ime Melik – da podsjeti srce da nijedan čovjek nema nezavisnu vlast. Sva vlast, korist i šteta nalaze se u Allahovim rukama. Kada ova spoznaja uđe u srce, čovjek se oslobađa robovanja ljudima.

Ilahi-n-nas (Bog ljudi): Na kraju dolazi vrhunac – Ilah. Allah nije samo Onaj Koji postoji, nego Onaj Koji jedini zaslužuje ljubav, nadu, strah, poniznost i ibadet. Šejtanov krajnji cilj nije samo da čovjek učini grijeh, nego da njegovo srce veže za nešto drugo mimo Allaha: za strast, novac, ugled, moć ili neku osobu. Zato se završava sa Ilahi-n-nas. Kada je Allah jedini u našim srcima, onda šejtanske ponude gube vrijednost, jer srce već ima ono za čim istinski teži.

Može se primijetiti i prelijepa povezanost sa završetkom sure: "...od zla šejtana koji došaptava i povlači se." Šejtan došaptava srcu, a povlači se kada se Allah spomene. Kao da su tri Božija imena lijek protiv tri njegove najveće obmane:

Rabbi-n-nas liječi osjećaj napuštenosti i nesigurnosti.

Meliki-n-nas liječi strah od ljudi i robovanje njihovoj moći.

Ilahi-n-nas liječi vezanost srca za bilo koga ili bilo šta mimo Allaha.

U ovom redoslijedu također postoji ukazivanje na stepene spoznaje Allaha:

1. Onaj koji razmišlja prvo spozna da ima Gospodara Koji je uzrok njegovog postojanja i blagodati njegovog stvaranja.

2. Zatim, dubljim promatranjem, shvati da je njegov Gospodar istinski Vladar, neovisan od stvorenja.

3. A zatim spozna da je On jedini Koji zaslužuje robovanje, pa je On Bog svih ljudi.

Priroda šejtanskog djelovanja i došaptavanja (Hannas i Vesvas)

Zaštitu treba tražiti od zla prokletog šejtana koji je ovdje opisan sa hannās. Riječ hannas dolazi od glagola hannese, što znači: nestati, povući se, izgubiti se. To znači da se šejtan povlači i nestaje kada se spomene Božije ime. Skriva se i bježi kada je čovjek svjestan Allaha i Njega spominje, a vraća se čim čovjek zanemari Allaha. To je stvorenje koje svojom vesvesom (došaptavanjem) donosi negativne misli u srca ljudi, nastojeći da ih udalji od njihovog Stvoritelja navođenjem na grijeh i neposlušnost.

Riječ vesvese označava tihi, skriveni glas koji se ne čuje vanjskim sluhom, pa ga se čovjek teško može sačuvati.

Glagol juvesvisu izrečen je u sadašnjem i budućem vremenu – to je njegova stalna zanimacija i on nema drugog posla. Na ostvarenju tog cilja on konstantno radi i ne propušta nijednu priliku, i tako će ostati sve do Sudnjeg dana. Zato se Poslaniku, a.s., i vjernicima skreće pažnja na opasnost od prokletog šejtana, pa im se ovdje, u posljednjoj kur'anskoj suri, sugeriše da traže zaštitu i utočište kod Allaha od zla tog zakletog i velikog neprijatelja, koji ima svoju vojsku i pomagače i među džinima i među ljudima.

Jedan od velikih učenjaka je rekao:

"Misli koje dolaze čovjeku mogu biti ispravne ili pokvarene.

Ispravne su dvije vrste: božanske, koje donose znanje i spoznaju, i melekanske, koje podstiču na pokornost Allahu i na svako dobro. To se naziva nadahnućem (ilham).

Pokvarene su također dvije vrste: one koje dolaze od nefsa i bude njegove prohtjeve, i one koje dolaze od šejtana i pozivaju na grijeh – to se naziva vesvesa."

Šest stepena šejtanskog zavođenja

U djelu Ākāmu-l-Merdžān navodi se da šejtan čovjeka nastoji zavesti kroz šest stepena:

1. Nevjerstvo, širk i neprijateljstvo prema Allahu i Njegovom Poslaniku: Ako u tome uspije, postiže svoj najveći cilj i prestaje se truditi oko tog čovjeka.

2. Novotarija (bid'at): To je Iblisu draže od običnog grijeha, jer se čovjek za grijeh može pokajati, dok onaj koji je u novotariji često misli da je na Istini pa se ne kaje.

3. Veliki grijesi: Ako ne uspije navesti čovjeka na nevjerstvo ili novotariju, pokušava ga odvesti u velike grijehe.

4. Mali grijesi: Ako ne uspije ni u tome, navodi ga na mnoštvo malih grijeha, jer oni, kada se nagomilaju, mogu upropastiti čovjeka, kao što se velika vatra rasplamsa od mnoštva sitnih grančica.

5. Zaokupljenost dopuštenim stvarima koje ne donose nagradu: Ako ni to ne uspije, zaokuplja čovjeka onim što je dozvoljeno (mubah), ali mu oduzima vrijeme za djela koja donose nagradu na ahiretu.

6. Zaokupljenost manje vrijednim dobrim djela: Ako ni prethodno ne uspije, navodi čovjeka da radi dobro djelo koje je manje vrijedno, kako bi propustio ono koje je bolje i za koje bi dobio veću nagradu.

Duhovne tajne

Prenosi se da je jedan od Allahovih dobrih robova zamolio Allaha da mu pokaže kako šejtan dolazi čovjeku i kako mu došaptava. Pa mu je Allah pokazao čovjekovo tijelo kao da je od prozirnog kristala, a između njegovih lopatica bilo je crno mjesto nalik gnijezdu. Tada je došao Hannas u liku svinje sa surlom poput slonove. Obišao je čovjeka sa svih strana, zatim je prišao između lopatica i svojom surlom dopro do srca te mu počeo došaptavati. Kada je čovjek spomenuo Allaha, šejtan se odmah povukao. Zato je nazvan Hannas – onaj koji se neprestano povlači, jer uzmiče čim se u srcu pojavi svjetlo Allahovog zikra.

Zbog ove duhovne tajne, navodi Ismail Hakki, Poslanik, a.s., puštao je krv (hidžamu) između lopatica i preporučivao da se to mjesto tretira, jer se vjerovalo da se time slabi mjesto šejtanovog djelovanja. Naime, u hadisu se navodi da šejtan čovjekom kola poput krvi kroz njegove vene.

Također, Poslanikov Pečat poslanstva, koji se nalazio između njegovih lopatica, autor tumači kao znak njegove potpune zaštite od šejtanovog utjecaja. Na to povezuje Poslanikove riječi: "Allah mi je pomogao protiv mog pratioca (šejtana), pa je postao pokoran."

Također, Vesvas označava došaptavanja koja dolaze putem čovjekovih osjetila i mašte, dok Hannas simbolizira moć uobrazilje (vehm), koja se povlači kada razum dođe do ispravnog zaključka, ali zatim ponovno pokušava unijeti sumnju.

Primjer za to jeste čovjekov strah od mrtvaca: Razum zna da je mrtvo tijelo samo neživa materija i da ne može nauditi. Međutim, uobrazilja ipak izaziva strah. Tako razum i uobrazilja zajedno dolaze do zaključka da se mrtvaca ne treba bojati, ali se uobrazilja zatim povlači od tog zaključka i ponovo ubacuje sumnju i neutemeljen strah.

Prsa (Sadr) kao predvorje i dvorište srca (Kalb)

U ajetu stoji fi sudurin-nas – u prsa ljudi, a ne u njihova srca.

Srce je dvorac, a prsa su zapravo dvorište u kojem se šejtan nalazi. Ali ključ od dvorca našeg srca je kod nas! Šejtan gleda, vreba i napada, ali mi smo ti koji odlučujemo hoćemo li šejtana pustiti unutra u naše srce ili ne.

Hakki u svome tefsiru navodi da grudi (sadr) predstavljaju prostor i predvorje srca, njegovu neposrednu okolinu. Kroz njih ulaze misli i utisci koji se zatim skupljaju u grudima, a tek potom prodiru u srce. Grudi su poput predsoblja ili hodnika ispred kuće. S druge strane, iz srca izlaze čovjekove odluke, namjere i zapovijedi koje se zatim prenose u grudi, a odatle se raspoređuju prema ostalim dijelovima čovjekovog bića. Šejtan, dakle, najprije dolazi do "predvorja" srca i tu ubacuje ono što želi. Zato je rečeno da došaptava u grudi, dok je krajnji cilj njegove vesvese da dopre do samog srca.

Mjesto imana je srce. Allah dž.š. u Kur'anu kaže da je vjernicima omilio iman i uljepšao ga u njihovim srcima, pa se zato kada ibadetimo i uradimo dobro djelo lijepo osjećamo. A s druge strane kaži i: "...kerrehe ilejkumul-kufre vel-fusūka vel-'isjān" – omrznuo je vjernicima nevjerstvo, razvrat i neposlušnost.

Evo prilike svakome od nas da se izvaga: ako se ti i ja osjećamo ponosnim kad učinimo grijeh, ako neki grijeh smatramo normalnim i ako prihvatamo da budemo nepravedni prema ljudima oko sebe, to znači da nam je šejtan ipak ušao u srce i osvojio naš dvorac. Trebamo se promijeniti, pokajati, učiniti iskrenu tevbu i tako zamijeniti bravu da šejtan više ne može ući.

Minel-džinneti ven-nas – Od džina i od ljudi

Izuzetno zanimljivo zašto se spominju zajedno džinni i ljudi. Neki mufessiri navode da je razlog njihova spomena podsjećanje da su to sredstva, putevi i načini pomoću kojih šejtan djeluje. Nekada nas šejtan nagovara na grijeh preko našeg prijatelja ("Hajde zapali", "Hajde da jednu popijemo", "Hajde nularica", "Hajmo makar jednom izaći u klub", "Osami se nakratko sa djevojkom" itd.). Nekada nas napada preko roditelja, nekada preko djece, a nekada preko supružnika. Prisjetimo se samo primjera Ebu Džehla i njegovog prijatelja koji je htio prihvatiti islam, pa na kraju nije učinio to samo zbog svog prijateljstva s Ebu Džehlom. Zbog njega je Allah dž.š. u suri El-Furkan objavio ajete koji opisuju žaljenje takvih ljudi na Sudnjem danu:

"Teško meni! Kamo sreće da tog i tog za prijatelja nisam uzeo! On me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je došao..." (El-Furkan, 28–29)

Iz sure En-Nas vidimo posebnu počast: čovjek je istaknut kao biće kojem se Allah obraća, koje Allah štiti i kojem daje mogućnost da Mu se vrati. U isto vrijeme, sura podsjeća i na čovjekovu potrebu: iako je počašćen, čovjek je slab i izložen šejtanskim došaptavanjima. Zato se ne traži zaštita bilo od koga, nego od Onoga Koji je apsolutni Gospodar, Vladar i Bog.

Zašto je Kur'an završen sa dvije sure zaštite (El-Mu'avvizetejn)?

Ibn Džuzej kaže: Ako neko pita zašto je Kur'an završen sa dvije sure zaštite (El-Felek i En-Nas) i koja je mudrost toga, odgovor je u tri aspekta:

1. Prvi razlog: Pošto je Kur'an jedna od najvećih Allahovih blagodati Njegovim robovima, a blagodat često postaje predmet zavisti, Allah je završio Kur'an onim što odbija zavist – traženjem zaštite kod Njega.

2. Drugi razlog: Meni se čini da su dvije zaštitne sure stavljene na kraj zato što je Poslanik, a.s., za njih rekao: "Objavljeni su mi ajeti kakvi nikada prije nisu viđeni." Slično je rekao i za Fatihu: "Nije objavljena ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Furkanu sura poput nje." Dakle, Kur'an je otvoren surom kakva nema sebi ravne, a završen je dvjema surama kojima nema sličnih, kako bi se spojila ljepota početka i završetka. Zar ne vidiš da se kod govora, pisama, hutbi, pjesama i drugih oblika izražavanja posebna pažnja posvećuje lijepom početku i lijepom završetku?

3. Treći razlog: Kada je učaču naređeno da svoje učenje započne traženjem zaštite od prokletog šejtana (E'ūzu billāhi minješ-šejtānir-radžīm), Kur'an je završen sa dvije sure zaštite kako bi se traženje utočišta kod Allaha ostvarilo i na početku i na kraju učenja. Tako je čovjek od samog početka do završetka svoga učenja obuhvaćen Allahovom zaštitom – zaštitom Onoga Kome se utjecao.