Vrijednost druženja sa Kur'anom

Prije nego što dublje zađemo u ljepotu i mudrosti Allahove Knjige, prisjetimo se poznatog hadisa u kojem Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje blagoslov okupljanja radi Kur'ana:

"Medžtema'a kavmun fī bejtin min bujūtillāhi jetlūne kitāballāhi ve jetedāresūnehū bejnehum..."

"God god se okupi skupina ljudi u jednoj od Allahovih kuća, da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti smiraj, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među Onima koji su kod Njega."

1. Kur'an sve što dotakne učini vrijednim

Kur'an ima jedinstvenu osobinu: šta god dođe u dodir s njim, dobija uzvišenu vrijednost i postaje najbolje u svojoj kategoriji.

• Donio ga je melek Džibril, pa je postao najbolji i najodabraniji među svim melekima.

• Spušten je u mjesecu Ramazanu, pa je Ramazan postao najbolji i najodabraniji mjesec u godini.

• Objavljen je u noći Lejletul-Kadr, pa je ta noć postala vrijednija od hiljadu mjeseci – vrijednija od čitavog jednog ljudskog života.

• Nama je objavljen Kur'an, pa smo postali najbolji ummet koji se ikada pojavio na Zemlji. A ko su plemići i elita ovog ummeta? To su hafizi, čuvari Kur'ana. Poslanik, s.a.v.s., kaže:

"Hajrukum men te'allemel-Kur'āne ve 'allemeh"

("Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge njemu podučavaju.")

Poslanik, s.a.v.s., nas uči kako da unesimo svjetlo u naše domove: "Nevvirū bujūtekum bis-salāti ve kirā'etil-Kur'ān" ("Osvijetlite vaše kuće namazom i učenjem Kur'ana").

U tom smislu, Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

"Zaista kuća u kojoj se uči Kur'an svijetli stanovnicima neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje."

Najvredniji ibadet mog ummeta jeste učenje Kur'ana gledajući direktno u tekst (mushaf). Učenjaci navode da postoje četiri stvari u koje je sam pogled ibadet:

1. Pogled u lice roditelja (sa dobročinstvom i poštovanjem),

2. Pogled u učenjake,

3. Pogled u Ka'bu,

4. Pogled u Kur'an Časni.

U suri Er-Rahman vidimo kako čovjek bez Kur'ana nije vrijedan spomena kod Allaha. Zato Gospodar kaže: „Milostivi, koji poučava Kur'anu, koji stvara čovjeka. Umjesto da se prvo spomene stvaranje čovjeka, Allah spominje podučavanje Kur'anu, čime nam želi kazati da je insan vrijedan spomena tek kada je Kur'an u njegovom srcu, njegovom životu.

Ebu Bekr, r.a., divno kaže:

"Onaj kome bude dat Kur'an, pa samo pomisli da je nekome na dunjaluku i od dunjaluka dato išta ljepše i bolje od onoga što je njemu dato, obezvrijedio je ono što je kod Allaha uzvišeno i vrijedno, a dao je vrijednost onome što je kod Allaha beznačajno i malo."

Vrijednost Allahovog govora u odnosu na sve druge govore je poput vrijednosti Allaha nad Njegovim stvorenjima. Kur'an je najveća i univerzalna mudžiza, ne samo za jedno vrijeme ili jednog poslanika, nego za sve ljude do Sudnjeg dana. On je preporodio ashabe, ljude koji su prije islama žensku djecu živu zakopavali, i načinio od njih najbolje generacije u historiji. Čak i obična voda, kada se nad njom uči Kur'an, mijenja svoju strukturu, postaje vrijednija, drugačija i ljekovita.

Kur'an se u islamskoj tradiciji opisuje i kao risala, pismo od Voljenog Gospodara upućeno Njegovim voljenim robovima. Koliko volimo tog Voljenog, toliko ćemo sa žudnjom čitati to Pismo. Svako učenje Kur'ana jeste direktan razgovor sa Allahom.

U Džennetu će Allah dž.š. učiti stanovnicima Dženneta suru Er-Rahman, a Poslanik s.a.v.s. suru Tā-Hā. Prisetimo se i kako je Allah naredio Poslaniku s.a.v.s. da ode i uči suru El-Bejjine ashabu Ubejju ibn Ka'bu, r.a., pa ga je Ubejj uplakan upitao: "Zar je Allah spomenuo moje ime?!"

Džennetlijama će Allahovo učenje Kur'ana u Džennetu izgledati tako nestvarno i posebno, kao da ga nikada prije na dunjaluku nisu čuli. Oni će svakoga dana ulaziti kod Svemogućeg dva puta, pa će im On učiti Svoju Riječ.

2. Ko čuva Kur'an, Kur'an će čuvati njega

Kako to Kur'an čuva čovjeka? I gdje ga čuva?

Onaj ko čuva Kur'an, prije nego što bilo koje djelo uradi na ovom svijetu, stavit će to djelo kroz filter Kur'ana. Ako je time Allah zadovoljan, on će to uraditi; ako nije – udaljit će se od toga. Šta u praksi znači čuvati Kur'an? To znači čuvati njegove granice: ne lagati, ne krasti, ne ogovarati, ne izgovarati ružne riječi i kloniti se svega što je zabranjeno. Sve te zabrane postoje isključivo radi našeg dobra i zaštite.

Gdje će nas Kur'an čuvati?

a) Na dunjaluku:

• Onaj ko redovno prouči po 3 puta sure Ihlas, Felek, Nas, Ajetul-Kursiju te završetak sure El-Hašr (Hūvallāhul-ledzī...), nalazi se pod potpunom Božijom zaštitom.

• Hadis nas uči: "Onim ljudima koje Kur'an i preokupiranost Njegovim veličanjem odvoje od traženja i učenja dova, Allah će im podariti ono najbolje što daje onima koji traže."

b) U kaburu: Kada čovjek bude položen u kabur, Kur'an će mu doći u liku prelijepog bića i reći: "Ja sam ono što si volio na dunjaluku, čemu si ukazivao poštovanje, zbog čega si noći provodio bez sna i dane oživljavao sa mnom. Ne boj se, danas sam ja tvoja zaštita."

c) Na Sudnjem danu: Kur'an dolazi kao zagovornik (šefadžija). On uzima svog druga za ruku i vodi ga direktno u Džennet, dajući mu pravo šefata za 10 griješnika iz njegove porodice. Njegovim roditeljima će na Sudnjem danu biti obučen posebni dženetski ogrtač i kruna čije je svjetlo sjajnije od Sunca.

3. Naš odnos prema Kur'anu je naš odnos prema Allahu

Koliko volimo Kur'an, koji je Božiji govor, toliko volimo i Allaha. Koliko smo bliski s Kur'anom, toliko smo bliski i s našim Stvoriteljem.

Kur'an je Ma'idatullah – Allahova trpeza. Dobro znate da je i samo učenje i slušanje Kur'ana ibadet za koji slijedi posebna nagrada, pa makar čovjek ne razumio nijednu jedinu riječ. Svako od nas svjedoči kako ta Božija riječ, dok je slušamo od hafiza i učača koji melodično i lijepim glasom uče, hrani našu dušu, miluje naše uši, te krijepi i čisti naša srca.

Jednog učenjaka su upitali: "Kako objasniti to da čovjek sluša arapski tekst koji apsolutno ne razumije, a osjeća duboki mir, hranu i okrepljenje za dušu?" Učenjak je odgovorio:

"Pa to je Allahov govor! Zamislite malo dijete, bebu koja ne razumije riječi ni jezik. Dijete plače i traži majku. Majka mu se obrati toplim glasom, dijete ne razumije značenje rečenica, ali mu majčin glas godi, uliva sigurnost i ono se umiri. Kada vjernik sluša Kur'an, makar ne razumio jezik, njegovo srce prepoznaje da mu se obraća Njegov Gospodar i osjeća da ga Allah voli i čuva Svojom Riječju."

Šta je Kur'an, a šta je Mushaf?

Obično, kada spomenemo riječ Kur'an, prva asocijacija kod većine ljudi jeste knjiga koju držimo u kućama, učimo iz nje ili je držimo na rahlama i policama. Međutim, ako ćemo biti krajnje precizni, to nije sam Kur'an, to je Mushaf.

Mushaf je knjiga ili zbirka u kojoj je zapisan živi Božiji govor. Zašto je ova razlika važna? Danas svjedočimo da neki ljudi iz mržnje ili neznanja pokušavaju spaliti "Kur'an", a neke države donose zakone o tome. Oni nisu svjesni jedne istine: Kur'an je nemoguće spaliti! Možete spaliti papir i korice, mushafe, ali kada biste spalili sve mushafe na svijetu, Kur'anu to nimalo ne bi naštetilo. To bi samo dodatno potvrdilo njegovu nepovredivost, jer bi se u vrlo kratkom roku sakupili hafizi, čuvari Božije riječi koji znaju svaki harf i sve aspekte kur'anskog teksta, i iz svojih glava ponovo napisali sve mushafe.

Tarik Ramadan navodi jedno lijepo razmišljanje: Mi danas na pomen Kur'ana zamišljamo ukoričenu knjigu. Ashabi to u početku nisu imali na taj način, Kur'an je kod njih bio zapisan na palminim granama, koži i kamenju. Zato, kada su ashabi zamišljali Kur'an, oni su u svojoj svesti zamišljali Poslanika, s.a.v.s., koji je bio živi Kur'an. Kada im nešto nije bilo jasno, išli su Poslaniku da im objasni, a Poslanik je svojim karakterom i ponašanjem bio praktično tumačenje Kur'ana.

Poslanik s.a.v.s. nas uči da su prsa u kojima nema ništa iz Kur'ana poput razvaljene, napuštene kuće. A Kur'an za onoga ko se od njega okrene kaže da će imati tegoban život, ne nužno u materijalnom smislu, već u duhovnom: takav čovjek neće biti ispunjen, njegovo srce i duša bit će prazni.

Pored pisane forme, Kur'an se prenosi usmeno, preko živih jezika i živih srca, ali se ponajviše čuva kroz život i djela. Danas možemo vidjeti kako ljudi širom svijeta čitaju Kur'an kroz sabur, nepokolebljivost i dostojanstvo naroda u Palestini. Cijeli svijet se divi i pita kakva je to Knjiga i kakva je to vjera koja daje takvu snagu i postojanost. To je najefikasniji način da se svjetlo Kur'ana prenese drugima.

Dvije vrste svjetla

Čovjeku je, da bi vidio svijet oko sebe, potrebno svjetlo. Kao što nam je za fizički vid potrebno fizičko svjetlo Sunca, tako nam je za razumijevanje suštine stvari potrebno svjetlo u duhovnom smislu. Allah je čovjeka počastio sa dvije vrste svjetla:

1. Svjetlo moralnog zakona (fitra): Podareno je svakom čovjeku u njegovom srcu, to je unutrašnji instinkt na osnovu kojeg znamo šta je dobro, šta loše, šta je moralno, a šta ružno. To svjetlo stanuje u srcu, ali ga grijesima možemo prigušiti.

2. Svjetlo Božanske upute: To je Kur'an Časni, posljednja Božija objava koja nam služi kao nepogrešiva vodilja za ispravan put i razumijevanje života.

4. Izgradnja ličnog iskustva s Kur'anom

Neophodno je da svaki vjernik i vjernica grade svoje lično i jedinstveno iskustvo s Kur'anom, svako na svom nivou. Ne moraju i ne mogu svi muslimani biti hafizi, niti svi imaju iste kapacitete, ali odnos prema Kur'anu je pitanje naše predanosti Gospodaru.

Allah dž.š. ne traži od nas da samo slušamo lijepo učenje, da se divimo karijama i ranijim učenjacima koji su po nekoliko puta mjesečno učili čitav Kur'an. On traži da mi gradimo svoje iskustvo. Ako se ne družimo s Kur'anom, kako možemo očekivati da kušamo njegove plodove? Kao što ne možemo osjetiti plodove Ramazana ako ne postimo, niti slast sedžde ako namaz ne obavljamo, tako moramo piti sa kur'anskog izvora ako želimo osjetiti njegovu slast.

Kada čitamo Kur'an, dolazi do reaktualizacije Objava: sto puta možete pročitati jedan te isti ajet, ali stoti i prvi put u njemu vidite potpuno novo značenje i dubinu, kao da se Allah u tom trenutku direktno i lično obraća baš vama.

Druženje s Kur'anom je poput druženja s prijateljem. Prijatelju s kojim se rijetko viđamo ne otkrivamo svoje tajne. Tek prijatelju s kojim smo bliski i posvećeni otvaramo srce. Tako ni Kur'an neće otkriti svoje duboke tajne i mudrosti nekome ko mu se ne posveti.Trebamo sebi postaviti dnevni vird (redovnu porciju učenja). Ashabi su učili cijeli Kur'an za sedam dana. Nekome od nas je dovoljno da sedmično prouči jedan džuz ili nekoliko stranica, ali sa razmišljanjem (tedebbur).

Zapitajmo se: Koji ajet bi Allah radi nas objavio?

• Da li bi objavio ajet kao za Suhejba er-Rumija, r.a., koji je ostavio sav imetak radi vjere?

• Ili ajet: "Ve izā kāmū iles-salāti kāmū kusālā" ("A kada ustaju da namaz obave, ustaju lijeno")... ili O vi koji sabah-namaz prespavate, koji o drugima ružno govorite, koji ste se od Kur'ana udaljili i knjige ne čitate?

Kojem liku iz Kur'ana mi danas odgovaramo?

• Da li Faraonu? Koji je bio ohol, odbijao dokaze i istinu. Da li i mi nekada odbijemo da klanjamo, pa nam bude teško ustati, ili poput Iblisa odbijemo sedždu Gospodaru?

• Da li Ejjubu a.s.? Koji je u najvećim iskušenjima molio samo jedno: "Gospodaru, ostavi mi jezik čitavim samo da Te veličam! La ilāhe illā ente subhāneke innī kuntu minez-zālimīn!"

• Da li Ibrahimu a.s.? Koji, dok je bačen u vatru, nije tražio ni pomoć meleka Džibrila, nego se oslonio direktno na Boga dragog (Hasbunallāhu ve ni'mel-vekīl). A mi često tražimo pomoć od ljudi, pa se tek kad nas svi iznevjere sjetimo Gospodara.

• Da li Jusufu a.s.? Koji je pretrpio ogromnu nepravdu, bačen u bunar od rođene braće, prodat kao rob, proveo godine u zatvoru. A kada je postao ministar i najmoćniji čovjek Egipta, braći je sve oprostio bez prigovora, rekavši da ih ne osuđuje i da je šejtan bio taj koji je posijao razdor među njima.

• Da li Hazreti Merjemi? Koja je pokazala najviši stepen strpljivosti i čednosti na iskušenjima, pa je postala jedina žena koja je u Kur'anu spomenuta po imenu, po kojoj čitava jedna sura nosi naziv (Merjem) i čije se ime spominje uz ime njenog sina 'Isa'a a.s. kad god se on navodi.

Neka nam Kur'an ne bude samo knjiga na polici, već živi saputnik, ogledalo u kojem se ogledamo i svjetlo koje nas vodi kroz dunjalučke tmine sve do dženetskih prostranstava!