Sura El-'Asr: Božanski recept spasa i vrijednost vremena

"Tako mi vremena – čovjek je, zaista, na gubitku, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje!" (El-'Asr, 1–3)

Sura El-'Asr je objavljena u Mekki. Sastoji se od samo tri ajeta, a naziv je dobila po prvoj riječi kojom počinje – 'asr (vrijeme). Iako izuzetno sažeta, koncizna i pamtljiva, ona u sebi nosi neizmjernu dubinu. Imam eš-Šafi'i je za nju izrekao čuvenu misao:

"Da je Allah ljudima objavio samo ovu suru, bila bi im dovoljna!"

Zašto? Zato što je sura El-'Asr sažetak cijelog Kur'ana i rezime kompletnog islamskog vjerovanja. Onaj ko u svom životu objedini četiri osobine spomenute u njoj, ostvarit će vječnu sreću i spas na oba svijeta – a to je najveća čežnja svakog čovjeka.

Zanimljivo je da su ove kratke mekanske sure objavljivane na samom početku Islama. Zbog svoje ritmičnosti, snage i dojmljivosti, lako su ih pamtili ne samo vjernici, već i sami idolopoklonici. Ibn Kesir bilježi da je Amr ibn el-'As (prije nego što je primio islam), kada se susreo s lažnim poslanikom Musejlemom el-Kezzabom, citirao upravo ovu suru kao primjer božanskog govora kojem se niko ne može primaknuti.

Također, sura koja u kur'anskom poretku prethodi ovoj (El-Tekasur) završava opomenom: "Zatim ćete toga dana o blagodatima sigurno biti pitani!" Učenjaci kažu da se već u prvom ajetu naredne sure El-'Asr spominje jedna od najvećih blagodati za koju ćemo polagati račun, a to je vrijeme. Poslanik, s.a.v.s., na to nas upozorava riječima:

"Dvije su blagodati kojima su mnogi ljudi obmanuti i koje zanemaruju: zdravlje i slobodno vrijeme." (Buhari)

O kolikoj se vrijednosti radi govori i podatak da su ashabi imali običaj, kada bi se sreli na ulici ili na putu, proučiti jedni drugima suru El-'Asr prije nego što bi se razišli. Ono što je nama danas u prolazu neobavezno "Šta ima, gdje si?", kod ashaba je bio podsjetnik kroz učenje ove sure da im dan ne prođe u uzaludnosti.

Povod objave

Kada je Ebu Bekr, r.a., primio islam, nevjernicima Mekke je to izuzetno teško palo jer je bio ugledan i poštovan čovjek. Došli su mu i rekli:

"O Ebu Bekre! Napustio si vjeru svojih predaka! Zbog toga ćeš biti na velikoj šteti i gubitku!"

Ebu Bekr, r.a., im je dostojanstveno odgovorio: "Šteta i gubitak nisu u prihvatanju Istine. Vi ste ti koji ste na gubitku! Klanjate se kipovima koji niti vide, niti čuju, niti vam mogu kakvu korist pribaviti ili od vas štetu otkloniti!"

Nakon ovog događaja, Džibril, a.s., donosi suru El-'Asr u kojoj Sam Gospodar obznanjuje i potvrđuje ko je zapravo na dobitku, a ko na trajnom gubitku.

Prvi ajet: وَالْعَصْرِ – Tako mi vremena!

Vav ovdje predstavlja vavul-kasem (zakletvenu riječ), kakvu nalazimo i u ajetima Vel-fedžr, Ve-llejli, Ve-ššemsi. Učenjaci ističu pravilo: Allah, dž.ş., se u Kur'anu zaklinje samo onim stvarima koje kod Njega imaju veliku vrijednost.

Šta sve obuhvata pojam El-'Asr?

1. Općenito vrijeme: Vrijeme je nešto što se ne može uloviti, zamrznuti niti zaustaviti. Ono se neprestano kreće, prolazi i nestaje. Poslanik, a.s., u hadisi-kudsi navodi Božije riječi: "Nemojte psovati vrijeme, jer Allah upravlja vremenom!" Zato vjernik ne govori: "Danas mi je bio katastrofalan, užasan dan." Vjerniku je svaki dan nova prilika i bajram, jer u njemu ima priliku pasti na sedždu svom Stvoritelju.

2. Ikindijski namaz (Salatul-'asr): Posebno odabrano vrijeme u danu. Poslanik, a.s., upozorava: "Ko propusti ikindija-namaz (namjerno), kao da je izgubio čitavu svoju porodicu i sav svoj imetak!" Ljudi su kroz historiju upravo u vrijeme ikindije najčešće popuštali pod teretom posla, trgovine i obaveza, pa je ovaj namaz istaknut kao posebna kušnja.

3. Doba Poslanstva Muhammeda, a.s.: Vrijeme u kojem je živio Poslanik, a.s., jeste najodabranije doba. Kao što se Allah zaklinje prostorom u kojem je živio Poslanik (Lā uksimu bi hāzel-beled) i njegovim životom (Le'amruke), tako se zaklinje i njegovim vremenom. Time nas Allah podučava da je Muhammed, a.s., taj preko koga spušta bereket na sve što ga okružuje. Allah u Kur'anu kaže: "Allah ih nije kaznio dok si ti bio među njima."

Sve što je ljudsko dešava se u vremenu, zato je za vjernika svaki trenutak dragocjen. Sufije su govorile da je čovjek ibnul-vakt (sin svoga vremena), što znači da čovjek može djelovati samo u ovom trenutku u kojem se trenutno nalazi. Ne možemo promijeniti ono što je bilo jučer, niti možemo živjeti sutra koje tek treba doći.

Hasan el-Basri je s tim u vezi dao opominjuću definiciju čovjeka:

"O sine Ademov, ti si samo skup dana! Kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe. Nema tog dana koji osvane a da ne uzvikne: 'O sine Ademov, ja sam tvoj novi dan i svjedok sam tvojih djela! Iskoristi me, jer ako odem, neću ti se vratiti sve do Sudnjega dana!'"

Drugi ajet: إِنَّ الْإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ – Čovjek je, zaista, na gubitku!

Čovjek sam po sebi ne može pobjeći od štete: sa svakim dahom njegov se dunjalučki život skraćuje, a svaka minuta ga približava polaganju računa. Svaka sekunda i stotinka bit će svjedok ili za nas ili protiv nas.

Kada vjernik čuje ovaj ajet, mora se duboko zamisliti: Gdje sam ja? Jesam li na dobitku ili na gubitku? Kako koristim vrijeme koje mi je dato? Da li bih ovako provodio sate da znam da mi je ovo posljednji dan na dunjaluku? Da li bi me bilo stid izaći pred Stvoritelja s ovim što trenutno radim?

Mufessir El-Alusi u svom tefsiru navodi prelijepo zapažanje:

"Dijete dok je malo uvijek gleda prema nebu, uvis, gleda na šta se može popeti i koju prepreku preskočiti. A kako čovjek stari, on fizički postaje manji, leđa mu se savijaju i on više ne gleda gore u nebo, već dole u zemlju koja je njegova budućnost."

Time nam poručuje da vrijeme doslovno "cijedi" čovjeka. Naša je dužnost da se trudimo da iz nas to vrijeme iscijedi samo ono najbolje. Ova nas sura ne uči samo kako postići uspjeh, već nas prvenstveno uči kako se sačuvati potpunog neuspjeha i propasti.

Treći ajet: إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje!

Nakon opće konstatacije da je čovjek na gubitku, Gospodar pravi izuzetak i postavlja četiri zlatna uslova:

1. Oni koji vjeruju

2. Oni koji čine dobra djela

3. Oni koji jedni drugima preporučuju Istinu

4. Oni koji jedni drugima preporučuju strpljenje

U ajetu je između svake od ovih osobina spomenut veznik ve (i), što u arapskoj gramatici ukazuje da se sve četiri osobine moraju naći zajedno kod čovjeka. Ako ti samo jedna nedostaje, još uvijek si u riziku od gubitka!

1. Vjerovanje

Iman je izvor svih ostalih vrijednosti. Na preko 70 mjesta u Kur'anu iman i činjenje dobra spominju se zajedno. Zapitajmo se: Zašto vjerujemo? Ko su pravi vjernici?

Njihova se srca smire kada se Allah spomene.

Ustrajni su u obavezama.

Nemaju sumnje u Božiju odredbu i najviše vole Allaha.

Oni ne govore samo jezikom da vjeruju, već to življenjem dokazuju (jer Allah u Kur'anu kaže: "O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha i Poslanika..." – tj. pređite s deklarativnog na stvarni iman).

2. Činjenje dobrih djela

Allah ne razdvaja vjerovanje od rada.

Primjer osobe koja tvrdi da vjeruje, a ne čini dobra djela, nalikuje studentu koji dođe na ispit i profesoru kaže: Ja sve ovo znam, ali preda potpuno prazan papir. A dobro znamo da bez napisanih odgovora, ispit se ne prolazi! S druge strane, osoba koja čini dobra djela, ali to ne čini u ime Allaha (nema imana), svoja djela čini ništavnim i nagradu za njih naplaćuje samo na dunjaluku kroz pohvale ljudi i druge blagodati, dok na Ahiretu nema udjela.

3. Preporučivanje Istine

Nije dovoljno spasiti samo sebe; moramo se brinuti i za društvo oko nas. Da bismo sačuvali svoju kuću, moramo paziti i na komšiluk. Muslimani su poput jedne građevine, ako je svaki element čvrst, i čitava konstrukcija bit će stabilna i neurušiva. Pri tome, preporučivati Istinu znači savjetovati, a ne kritikovati i ponižavati.

Lijep primjer za to nalazimo u predaji o hazreti Omeru, r.a.: Kada bi uočio grešku kod nekog brata, Omer mu ne bi prišao pred svima da ga osramoti, niti bi ga pred drugima kritikovao. Pozvao bi ga nasamo, blago ga posavjetovao, pazeći na njegovo dostojanstvo.

4. Preporučivanje strpljenja

Sabur dolazi na samom kraju kao kruna svega. Time nam Allah poručuje da nam je za ispunjavanje prva tri uslova neophodno strpljenje. Ove se osobine ne postižu preko noći. Diploma se danas može kupiti novcem, ali znanje i karakter ne mogu. Sve što je vrijedno iziskuje trud i vrijeme. Sabur nije potreban samo u iskušenjima i tragedijama (iako je tu najteži). Sabur je neophodan i u ustrajnosti na Pravom putu:

Sabur je ustati na sabah kada je najslađi san, sabur je ispostiti vruć ljetni dan, sabur je ostati uz knjigu i pošteno učiti kasno u noć dok se tvoji vršnjaci zabavljaju, izlaze i gube vrijeme, sabur je oboriti pogled iz straha od Allaha, Sabur je odbiti prepisivanje i varanje na ispitima, pa makar dobio manju ocjenu ili pao, znajući da je halal i pošteno stečeno znanje jedino što donosi stvarni bereket u životu. Sabur je zapravo odbiti sve ono što može narušiti naš odnos i našu vezu za Allahom.

Sura El-'Asr je naše ogledalo. Ona nas podsjeća da je svaki otkucaj srca sitni pijesak koji curi u pješčanom satu našeg života. Stoga je vrijeme jedini resurs kojeg ne možemo kupiti, povratiti niti bilo čime nadoknaditi.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji razumiju dragocjenost vremena, koji čvrsto vjeruju, čine dobra djela, jedni drugima Istinu preporučuju i u dobru ustrajavaju kroz sabur! Amin