Duhovna superiornost naspram buke savremenog svijeta

U savremenom društvu, obilježenom bukom informacija, polarizacijom i često agresivnim diskursom, čovjek se nerijetko nalazi pred izazovom kako sačuvati vlastiti integritet, a ne podleći iskušenju uzvraćanja istom mjerom na nepravdu i provokaciju. Analiza jednog historijskog susreta iz vremena Muhammeda, a.s., koji je potvrdio temeljne principe islamske duhovnosti i socijalne etike, nudi nam iznenađujuće aktuelne odgovore koji su jednako relevantni danas, budeći osjećaj inherentne ispravnosti ponašanja u takvim i sličnim situacijama.

Jedne prilike Poslaniku, a.s., u posjetu je došla delegacija iz Abesinije koja je, tragajući za istinom, nakon susreta s muhadžirima u njihovoj domovini, došla Donosiocu radosnih vijesti kako bi ga čula. Nakon toga su s velikim oduševljenjem prihvatili ono što se objavljivalo tom najboljem čovjeku:

„Oni kojima smo dali Knjigu prije njega – oni u njega vjeruju. A kada im se uči, govore: ‘Vjerujemo u njega, on je istina od Gospodara našeg; mi smo i prije bili muslimani.’ Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim na zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju.“ (Kur'an, 28:52–54)

Njihovo prihvatanje islama nije bilo motivisano pritiskom, već unutrašnjim prepoznavanjem Hakka (Istine). Međutim, ono što ovaj događaj čini posebno poučnim za nas danas jeste reakcija ovih ljudi na nasrtaje i uvrede mekanskih mušrika. Dok su ih kritičari optuživali za izdaju tradicije i zaslijepljenost, ovi novi muslimani nisu odgovorili gnjevom. Odgovorili su blagošću, srdačnošću i pozdravom mira (selamom), ali nijednog trenutka ne odlažući svoju misiju, ono čemu su dali svoje svjedočenje i povjerovali:

„A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ‘Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.’“ (Kur'an, 28:55)

Ovaj postupak nije bio izraz slabosti, jer su oni bili u podređenoj poziciji, stranci u nepoznatoj zemlji, već demonstracija duhovne superiornosti i čvrstine uvjerenja nad onima čije su prozivke slušali. Istovremeno, on predstavlja paradigmu ponašanja u situacijama kada je čovjek izložen optužbama i prozivkama potkrijepljenim neznanjem i neupućenošću.

Kur'anski tekst u ovim ajetima postavlja tri temeljna stuba etike ponašanja u izazovnom društvenom okruženju.

Prvi stub jeste strpljivost kao aktivan stav. Gospodar, dž.š., ne podstiče pasivno trpljenje, već sabur koji podrazumijeva jasno isticanje vlastitog stava („mi smo i prije bili muslimani“, „okrenu se“, „nama naša, a vama vaša djela“). To je strpljenje koje podrazumijeva kontrolu nad vlastitim egoizmom i reakcijama, gdje je potrebno istaknuti svoj stav, uspostaviti dominaciju djelom i ponašanjem te se dostojanstvom uzdići iznad prljavštine u koju uvlače rasprave koje ne rezultiraju novim saznanjima niti oblikovanjem stavova.

Drugi stub jeste transcendiranje zla. „Zlo dobrim uzvraćaju“ nije samo moralni imperativ, već i strateški alat za demontiranje mržnje. Dobro je uputiti osmijeh na uvredu, dobro je ostati dostojanstven, dobro je čvrsto držati svoj stav, dobro je okrenuti se od sredine u kojoj se istina ismijava. Uzvraćanje zla istom mjerom samo potvrđuje ciklus sukoba i argumentaciju druge strane, dok ga uzvraćanje dobrom prekida, postavljajući visoke etičke standarde od kojih društvo u cjelini profitira.

Treći stub jeste dostojanstveno distanciranje. „Kada čuju besmislicu, od nje se okrenu...“ – ovo je ključna poruka za današnjeg čovjeka. Ne znači svaka provokacija obavezu ulaska u debatu. Naprotiv, očuvanje vlastitog mira i usmjerenost na vlastita djela („Nama naša djela, a vama vaša“) predstavlja oblik intelektualnog i duhovnog otpora neznalicama. Jedino oružje kojim se neznalica, neupućeni i bezobzirni ne može služiti jeste napuštanje uvrede, ličnih napada i psovki, jer to automatski podrazumijeva njegovo odustajanje i popuštanje pred istinom protiv koje se tako srčano bori.

Svakodnevno svjedočenje tevhida (Jednoće Boga) nije samo formalno izgovaranje riječi, već način življenja. Kur'anska ilustracija situacije: „Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama!“ nije puko izgovaranje tih riječi, nego njihovo potvrđivanje djelom i karakterom, ostavljajući trag na cijelu zajednicu i doprinoseći njenoj promjeni.

Istinski vjernik, svjestan Gospodareve volje, gradi zaštitni zid oko svoje ličnosti koji ga štiti od degradirajućih ponuda dunjaluka, bilo da dolaze u formi materijalne koristi koja zahtijeva kompromis principa ili u formi uvreda koje traže osvetu. Biti čovjek u savremenom kontekstu znači biti proaktivan u dobru. To znači posjedovati dovoljno snage da se ne osvrćemo na „besmislice“ i provokacije, znajući da nas Božanska uputa vodi putem koji transcendira prolazne sukobe, uživanja i slasti.

Naša misija nije da pobijedimo u svakoj raspravi niti da osvojimo svako zadovoljstvo ovog svijeta, već da svojim primjerom živimo princip: „Mir vama, mi ne tražimo društvo neznalica.“

Pogledajmo to kroz jednostavnu ilustraciju. Ako je za neko radno mjesto potrebno posegnuti za korupcijom ili drugim specifičnim i zlim radnjama, za nas je to trenutak okretanja od takvog puta, upućivanja selama, mirnim i dostojanstvenim govorom ukazati na problem – te vlastitim djelom tražiti nafaku na drugom mjestu. Ne treba ulaziti u začarani vrtlog pod izgovorom potrebe i nužde, jer na kraju tog puta, onoga koji istraje i bude od ovih kuranski opisanih, čekaju obećane dvostruke nagrade.