Sura Et-Tekasur: Trka za imetkom i zaborav na pravu svrhu života

أَلْهَاكُمُ التَّكَاثُرُ (1) حَتَّىٰ زُرْتُمُ الْمَقَابِرَ (2) كَلَّا سَوْفَ تَعْلَمُونَ (3) ثُمَّ كَلَّا سَوْفَ تَعْلَمُونَ (4) كَلَّا لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ (5) لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ (6) ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ (7) ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ (8)

"Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne posjetite! A ne valja tako, saznaćete sigurno! I još jednom, ne valja tako, saznaćete sigurno! Ne valja tako, da znate pouzdano – Džehennem biste sigurno vidjeli! I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga dana za sladak život i blagodati biti pitani sigurno!" (El-Tekasur, 1–8)

1. Ajet: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete

Sura započinje glagolom "Elhā", koji u arapskom jeziku nosi dva duboka značenja;

1. Obuzeti i okupirati: Preokupirani smo stvarima, ljudima i situacijama od kojih u konačnici nemamo nikakve stvarne koristi.

2. Odvratiti: Odvraća nas (tekasur – gomilanje) od onih najvažnijih obaveza i svrhe zbog koje smo stvoreni.

Uzvišeni Allah nas u Kur'anu upozorava: "O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne odvrate od sjećanja na Allaha!" (El-Munāfikūn, 9)

Kada nas to imetak i djeca odvraćaju od Stvoritelja? Onda kada sve što imamo počnemo pripisivati sebi i svojoj sposobnosti! Sve dok vjerujemo da je ono što posjedujemo isključivo "naše vlasništvo", ulazimo u problem. Tada čovjek odbija dati zekat i govori: "Zašto da odvajam od novca koji sam zaradio sa svojih deset prstiju?" – zaboravljajući da mu je Upravo Onaj Koji traži zekat podario i tih deset prstiju i zdravlje i pamet!

Sve što posjedujemo na ovome svijetu samo je emanet od Uzvišenog Allaha, Koji nas iskušava kako ćemo se prema tome odnositi. Kada čovjek iz svoga imetka udjeljuje zekat i sadaku, Allah mu u tome daje bereket i uvećava ga. A ako se ogluši o Božiju zapovijed, imetak mu stvara nemir, ostaje bez bereketa ili biva razlogom kazne na Budućem svijetu.

Jasno svjedočanstvo da imetak nije naše apsolutno vlasništvo jesu i detaljni kur'anski propisi o nasljedstvu. Allah tačno određuje kako se imetak dijeli nakon naše smrti, majci toliko, muškom djetetu toliko, ženskom toliko. Gospodar nam time poručuje: Ne vezujte srce za prolazni dunjaluk, jer naše je samo ono što udijelimo i pošaljemo ispred sebe, a ne ono što ostavimo za sobom!

Jednako je i s djecom. Poslanik, s.a.v.s., istaknuo je kao jedan od predznaka Sudnjega dana momenat "kada robinja sebi rodi gospodara". Zar to vrijeme nije nastupilo? Roditelji često podređuju čitav svoj život ispunjavanju svakog hira i zahtjeva vlastite djece, gubeći autoritet pod vlastitim krovom. A kada se izgubi autoritet roditelja, kako očekivati da dijete poštuje učitelja, profesora, djeda, nanu ili starijeg komšiju?

Nezahvalan čovjek zbog blagodati zaboravlja na Darovaoca blagodati. A kakvi bismo trebali biti, Allah opisuje u suri En-Nūr: "Ljudi koje trgovina i kupoprodaja ne odvraćaju od spominjanja Allaha..." (En-Nūr, 37)

Šta znači riječ Tekāsur?

Riječ tekāsur derivirana je iz korijena kesreh (mnoštvo, velika količina), a označava nadmetanje i hvalisanje mnoštvom imetka, ugleda, položaja, titula ili znanja. U ovom ajetu riječ tekasur obuhvata tri dimenzije:

1. Unutrašnja želja da se ima sve više i više:

"Mora se bukirati bolji hotel naredne godine, ovaj je predaleko od mora."

"Imam dobar posao, ali bilo bi dobro otvoriti još jedan biznis, radi sigurnosti."

"Imam mobitel koji odlično služi, ali izašao je novi model pa ću ga uzeti radi prestiža..."

Zamarajući misli onim što želimo kupiti i ostvariti, zaboravljamo na Onoga Koji nam sve daje, Allaha, našeg Opskrbitelja.

2. Konstantna komparacija i takmičenje s drugima: Nije cilj samo imati puno, nego imati više od drugih i to pokazivati. Često vidimo tekasur i kod djece – ko ima bolji mobitel, skuplju igračku ili patike. Trka u tome ko će imati više jedina je stvar koja ujedinjuje ljude najrazličitijih svjetonazora, rasa i politika. Ništa im nije zajedničko osim želje da nadmaše druge u dunjaluku.

3. Isticanje i hvalisanje onim što se posjeduje.

Glagol elhā u arapskom jeziku pravilno se upotrebljava s prijedlogom 'an (odvikavati od nečega). Zanimljivo je da Allah u prvom ajetu nije spomenuo prijedlog 'an – izostavio ga je kako bi svako od nas sam sebi dao odgovor: Od čega me sve odvraća ovo gomilanje?

Gomilanje lajkova, pratilaca, odjeće, novca ili pretjerano gledanje serija i provođenje vremena za ekranom nekoga odvraća od redovnog namaza, nekoga od toga da bude bolji student, nekoga od toga da bude posvećeniji roditelj, suprug ili prijatelj, itd.

Zato je stvarni antonim pojmu tekāsur – Tevhid (čisto obožavanje i predanost Jednom Bogu). Kada dunjaluk preuzme srce, ibadet postane teret.

Centralna poruka ovog ajeta jeste da iskreno zapitamo sebe: Šta je moja glavna distrakcija od Gospodara? Šta me sprječava da naučim sufaru, da postanem hafiz, da redovno dolazim na predavanja i halke? Da budedem odgovorniji student, roditelj, radnik... Odgovorimo sebi prije nego što bude kasno.

2. Ajet: Sve dok grobove ne posjetite!

A kada nastupa trenutak u kojem je za popravak prekasno? Onda kada posjetimo mezarje i zijaretimo one koji su nas pretekli na putu ka ahiretu.

Sura El-Tekasur dolazi u nizu sura koje opisuju strahote Sudnjega dana (El-Zilzāl, El-'Ādiyāt, El-Kāri'ah). Učenjaci primjećuju da, iako Allah u prethodnim surama slikovito prikazuje smak svijeta i potresne scene Obračuna, čovjek i pored svega toga toliko voli dunjaluk da sve te strahote zaboravi i opusti se kao da će na ovome svijetu živjeti vječno!

U ajetu se koristi riječ "zurtum" (posjetili ste), čime nas Allah podučava da je boravak u kaburu samo privremena posjeta (zijaret) na putu do vječne kuće - Ahireta.

3. i 4. Ajet: A ne valja tako, saznaćete sigurno! I još jednom, ne valja tako, saznaćete sigurno!

Riječ Kellā predstavlja opomenu i prijetnju. Riječ Summe (zatim) ukazuje da je druga prijetnja još teža od prve. U ajetu je namjerno izostavljen objekat (šta ćemo to saznati), kako bi se čovjek sam zamislio nad težinom onoga što ga čeka.

Učenjaci navode da se opomena spominje dvaput zato što će čovjek gorku istinu saznati u dva navrata:

1. Prvi put u kaburu – kada bude ispitivan i kada ugleda svoje pravo stanje;

2. Drugi put na Sudnjem danu – kada pred svima bude polagao račun za svaku trunku dobra i zla.

Imam ez-Zamahšeri u ovim ajetima prepoznaje duboku Božiju milost. Gospodar nas ponavljanjem upozorava da se zaustavimo, baš kao što roditelj djetetu koje pretrčava ulicu više puta uzvikne: "Stani, stani! Pazi, pazi!" Allah nam ponavlja opomenu kako bismo se probudili prije nego što se zavjesa spusti.

5–8. Ajet: 5. Uistinu, kad biste vi znali pouzdano, 6. vi ćete Džehennem vidjeti, 7. i još jednom, doista, vidjet ćete ga očigledno! 8. Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani!

U teoriji o islamskoj spoznaji, Jekin (sigurno ubjeđenje) dijeli se na tri stepena:

1. 'Ilmul-jekin (sigurnost na osnovu znanja i dokaza): Znaš da nešto postoji jer vidiš jasne znakove (npr. vidiš dim i znaš da ima vatre).

2. 'Ajnul-jekin (sigurnost na osnovu viđenja): Priđeš bliže i vlastitim očima ugledaš plamen.

3. Hakkul-jekin (potpuna, suštinska istina kroz iskustvo): Priđeš vatri i osjetiš njenu toplinu i žar na svojoj koži.

Za razliku od životinja kojima je potreban samo fizički vid ('Ajnul-jekin), čovjeku je dat razum da kroz razmišljanje i 'Ilmul-jekin dođe do apsolutne Istine bez potrebe da je prvo očima vidi. Nevjernici traže da vide meleke i Džennet da bi povjerovali, dok vjernik razumom i srcem spoznaje Stvoritelja.

Značenje riječi Džehīm

U 6. ajetu spominje se naziv za Džehennem – El-Džehīm (žestoka, rasplamsala vatra). Ova riječ derivirana je iz korijena džuhm, kojim se u arapskom opisuje strašni pogled lava u trenutku kada se sprema za skok na plijen. Toga se pogleda žrtva toliko uplaši da se okameni i zaboravi bježati. Semantička paralela je očito jasna: kada grešnici ugledaju Džehennem i Sirat-ćupriju, od straha će zanijemiti i ukočiti!

Poruke i pouke za naš život

1. Bavimo se gomilanjem dobrih djela, a ne gomilanjem prolaznih užitaka: Danas ljudi daju prednost kvantitetu nad kvalitetom. Mnogi misle da su uspješni ako ih prati velik broj ljudi na društvenim mrežama, gomilajući sljedbenike, preglede i lajkove. Kada je hazreti Omeru, r.a., prišlo dvadesetak ljudi da ga sluša, ustao je i otišao, rekaši da ne želi da mu to stvori oholost u srcu! Svako gomilanje stvari koje su nam nepotrebne oduzima vrijeme i odvlači od Allaha.

2. Bogatstvo nije znak da Allah nekoga voli, niti je siromaštvo znak da ga ne voli: Dunjaluk je samo poligon iskušenja, a ne mjerilo Božije ljubavi.

3. Ko ima više – više će biti i pitan (En-Ne'īm): Na Sudnjem danu odgovarat ćemo za sve blagodati: mir, zdravlje, vid, sluh, pa i za čašu pitke vode.

U hadisi-kudsiji navodi se da Allah roba neće detaljno ispitivati za tri osnovne stvari ako su bile skromne: za krov nad glavom koji ga štiti, za zalogaj hrane koji mu kičmu drži uspravnom i za odjeću koja mu pokriva stidna mjesta. Ali onaj ko ima više od toga, od njega se traži i više dobrih djela i više zahvalnosti!

Na kraju, očistimo svoja srca od trke za prestižom i gomilanjem onoga što ćemo sutra u kaburu ostaviti. Iskoristimo svoje vrijeme, imetak i zdravlje u ono što ostaje vječno!