Ko su oni koji su uspjeli? 1. dio

Na početku sure El-Mu'minun, Uzvišeni Allah veli: Uspjeli su vjernici! Oni koji su u svom namazu skrušeni; i koji se od besmislica okreću; i koji zekat udjeljuju; i koji stidna mjesta svoja čuvaju; osim od supruga svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, neće biti prekoreni; a oni koji i pored toga nešto traže, to su baš oni koji prelaze granicu; i koji na povjerene im amanete i obaveze svoje paze; i koji namaze svoje ustrajnu čuvaju; oni su nasljednici; koji će Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Za prvi ajet u ovom nizu (Uspjeli su vjernici), komentatori (Maverdi) Kur'ana vele: Prenosi se od hazreti Omera da je rekao: Kad bi Poslaniku, a.s., bila objavljivana sura, oko njegovog lica bi se čuo zvuk poput zujanja pčela. Jednog dana mu je objavljeno, pa kad je to zujanje prestalo, okrenuo se prema Kabi, podigao ruke i rekao: Allahu, povećaj nam a nemoj nam umanjiti; počasti nas, a nemoj nas poniziti; podaj nam, a nemoj nam uskraćivati; daj prednost nama, a nemoj drugima davati prednost nad nama; učini nas zadovoljnim i budi zadovoljan nama. Zatim je rekao: Upravo mi je objavljeno deset ajeta, ko ih bude primjenjivao i ispunjavao, ući će u Džennet. Zatim je proučio ovih deset ajeta. Prenosi se isto tako da je upitana Aiša, r.a., kakav je bio moral Poslanika, a.s., pa je ona proučila ovih deset ajeta. Bilježi se i da, kada je Allah stvorio Džennet, naredio mu da progovri, pa je Džennet rekao: Uspjeli su vjernici, pa mu je Allah rekao: Blago tebi boravište kraljeva.

Stvarni uspjeh se ne postiže pukim vjerovanjem, odnosno pukim potvrđivanjem onoga što spada u našu vjeru, ono što je nama poznato i što učimo kao imanski šarti. Uspjeh se postiže istinskim vjerovanjem koje ispunjava sve propise, a ovaj ajet se navodi kao pohvala vjernicima. Uspjeh se postiže djelom, što nam sugeriraju naredni ajeti koje Allah objavljuje.

Što se tiče drugog ajeta: Oni koji su u svom namazu skrušeni za skrušenost se navodi nekoliko mišljenja šta ona znači: 1) da je to strahopoštovanje, 2) da su ponizni, 3) da su pokajnici; 4) da to označava obaranje pogleda i skromnost; 5) da to ukazuje da čovjek gleda u mjesto na zemlji gdje čini sedždu, jer se kao povod objave ovog ajeta navodi da bi Poslanik, a.s., tokom namaza nekada podizao pogled prema nebu, a nakon što je objavljen ovaj ajet, to više nije činio. Tako učenjaci govore o tome da kada se srce čovjekovo ponizi, i njegovi udovi postanu skrušeni. Bilježi se da je Poslanik, a.s., vidio nekog čovjeka koji se igrao sa bradom tokom namaza, pa je rekao: Kad bi srce ovog čovjeka bilo skrušeno, bili bi skrušeni i njegovi udovi.

Učenjaci (Hakki) dijele skrušenost na vanjsku i unutrašnju. U vanjsku skrušenost spada: skrušenost glave – njeno poginjanje; skrušenost oka – njegovo suzdržavanje od osvrtanja i lutanja; skrušenost uha – ponizno slušanje učenja; skrušenost jezika – učenje; skrušenost ruku – stavljanje desne preko lijeve; skrušenost leđa – njihovo poravnavanje na ruku'u; skrušenost stopala – njihova postojanost na mjestu. U unutrašnju skrušenost spada: skrušenost duše – njeno smirivanje od prolaznih misli i vesvesa; skrušenost srca – neprekidno spominjanje Allaha i stalna prisutnost u namazu. Iz navedenog vidimo koliko je važno biti prisutan u namazu, jer to je naš razgovor sa Stvoriteljem, a kada razgovaramo sa nekim koga volimo i poštujemo, sve drugo zaboravimo i posvetimo se tome, pa zar nam je išta od Gospodara važniji da Njemu uskraćujemo našu prisutnost. O ostalim ajetima ćemo, ako Bog da, nastaviti naredni put.