Kako li je bilo ashabima tvojim?

Kako li je bilo ashabima tvojim sa mubarek vrela, duše svoje pojit, I gledat u lice, miljenika svijeta, rad’ tebe i dunija ovako procvijeta, Sretan je i kamen, na koji si stao, svjetlo tvoje tmini prići nije dalo, Ti si bio sunce sto i noću sija, pečat vjere naše i kruna evlija, Miris duše tvoje i sad zemlju budi, za Tobom i sada vasiona žudi, i zaplaka palma na kojoj si stao, i plakao burak dok te je čekao, tvoja duša ukras obadva je svijeta, i sad zemljom ovom tvoje sjeme cvjeta, na miradžu samo jednu želju zbori, da moj Ummet nikad u vatri ne gori, kolika je ljubav u tvom srcu bila, Koliko je mora ona preplavila, samo Allah znade koliko te voli, srce moje griješno, što o tebi zbori.