Siđi s brda svjetlosti

Dodi, Najdrazi, sidi sa Brda svjetlosti! Cudan, usamljen, mi nismo znali zasto si! Sidi, Najdrazi, snaga je s tobom velika, Mi smo korito, a ti si bujna rijeka. Dodi, dodi, i r'jeku poljem navrati, dodi, dodi, potoci njoj ce trcati! Dolje, Najdrazi, tmina je pala pregusta! Ovdje – laz je, iskrivila im je usta! Ti nam kazujes: Ja sam sa vama podjednak! Ali, Najdrazi, dragulj je kamen i prvak. Kad stignes gore, gdje cujes skripu od pera, kada, Najdrazi, ugledas Lotos Munteha, sidi, sidi, vrati se, budi sve uz nas, jera, bez tebe, mi cemo lutat, trazit spas! Sidi, sidi, sidi, sidi, sidi, sidi, sidi, sidi…