Kud god da se okrenem

Kud god da se okrenem, Tvoj me znak opomene: valja, bogme, broditi, gole ruke sklopiti, iz praha se roditi… Vela havle, sta mi je? Nista nije ko prije: Gorkne voda, tamni dan, pod nebesim’ ja sam sam, gdje li je moj vjecni stan? Svugdje jedan glas cujem, ko kad kisa dobuje, i on mene savjetuje da su posle jengije, da poredim avlije. Vela havle, sta mi je? Ko dunja kad sazrije, samo sto ne opane, sa cardaka, sa grane, u vrtove prostrane…