Ej, ašici

Ej, asici, hod'te amo da cujemo, pogledamo kakvo nam je nase stanje, kud’ idemo, grdne rane? Dunjaluk ce brzo proci, valja vjecnoj kuci doci… Sutra sunce ce izaci, naske ovdje nece naci. Valja saprat gr'jeha dosta i docekat smrtnog gosta! A tvoj Ummet je zalostan: sta ja cinim, gdje sam, ko sam? Ehli-iman ima l’ koga osim Boga Jedinoga da ga stiti neduznoga od fursata dusmanskoga? Gdje je vjere nase uze, pa da nam se srca zdruze, pa da jednom odahnemo, rahat ziv'mo i mrijemo? Ko ne miri aska cvijece Sabah stize, puklo dzemre, obuzelo svu je mene. Sjetim Te se i spomenem, oko duse iz sna prenem… Ovah uzdah drobi st'jene, nosi tugu, l'jeci verem… Novi dan ti poklonjen je, kazu ptice rasanjene… Dok me grane zovu, masu, da napunim srca casu, rosom aska, zorom saslu, u beskrajnu bascu nasu, bulbul mi u jednom dasku kaze: Gledaj cv'jetnu casku. Ko ne miri aska cv'jece, nikad se probudit nece. Moje srce svanulo, u njem sunce granulo! Sirim ruke, Nebo grlim, moj Sultane, Tebi zurim!