Vrijednost dove za drugoga

U djelu „Hikajat“ navodi se sljedeća predaja: „Neki čovjek je, čineći tavvaf oko Kabe, neprestano činio sljedeću dovu: ‘Allahu moj, molim Te da očistiš i popraviš moje prijatelje.’ Neko od prisutnih ga upita: ‘Kada si već došao na ovo časno mjesto, zašto nikako ne činiš dovu za sebe, nego samo za svoje prijatelje?’, a on, da mu se Allah, dž.š., smiluje, ovako odgovori:

‘Ja imam svoju braću i prijatelje kojima ću se vratiti sa ovog mjesta. Ako oni budu salih (dobri) robovi, i ja ću biti salih rob. A ako oni budu nepokorni i fasici (veliki griješnici), i ja ću postati nepokoran i fasik. Budući da je moje stanje uslovljeno njihovim stanjem, ja činim dovu za njih, kako bismo i ja, a i oni, postigli spas i blagostanje.'“