Mudrost Isa, a.s., i olakšanje bludnici

slučaj iz Evanđelja u kojem se vidi kako kroz mudrost dolazi olakšanje:

„Isa ode na Maslinsku goru. A ujutro dođe opet u hram, i sav je narod dolazio k njemu. Tada književnici i fariseji dovedoše jednu ženu, uhvaćenu u preljubi, pa je postaviše u sredinu i rekoše mu: ‘Učitelju, ova žena je uhvaćena baš kad je činila preljubu. A Mojsije nam je u zakonu naredio da takve žene kamenjem ubijamo; šta ti kažeš na to?’ Ovo pak rekoše kušajući ga, da bi imali za šta da ga optuže. No Isa se saže i pisaše prstom po zemlji. Ali kako su ga i dalje pitali, ispravi se i reče im: ‘Ko je od vas bezgrešan – neka prvi baci kamen na nju.’ I opet se saže te pisaše po zemlji. A oni čuvši to, izlazili su jedan po jedan, počevši od najstarijih do posljednjih; tako osta sam Isa i žena stojeći na sredini. On se tada ispravi i reče joj: ‘Ženo, gdje su? Nijedan te ne osudi?’ Ona reče: ‘Niko.’ Na to joj Isa reče: ‘Ne osuđujem te ni ja; idi i od sada više ne griješi.’“

Ovdje je bila odveć sporna situacija. Ako kaže da je se ne kamenuje, ustvari govori protiv sebe jer je došao da potvrdi poslanike. Osim toga, ako bi rekao da ženu treba kamenovati, onda bi postupio suprotno vlastitoj misiji milosti i olakšavanja ljudima. Također u slučaju da zabrani kamenovanje, mogli bi ga optužiti da se suprotstavlja Mojsijevom zakonu.

On ne poriče grijeh žene, ali ne dopušta ni da se grijeh drugih ljudi sakrije iza osude jednog čovjeka. Svojim pitanjem vraća odgovornost onima koji su došli da osude: neka prvi baci kamen onaj ko je bez grijeha.

Tako se oni koji su došli da osude jednu ženu suočavaju sa samima sobom. Odlaze jedan po jedan, a žena ostaje sama pred Isaom. Njegova poruka nije da grijeh ne postoji niti da ga treba opravdavati, nego da čovjeku treba ostaviti mogućnost pokajanja, promjene i novog početka.