Vanjska i unutrašnja čistoća

U jednom velikom perzijskom gradu živio je čovjek koji je silno žudio za poštovanjem, slavom i bogatstvom. Vidjevši kako narod duboko poštuje učene i pobožne ljude, odlučio je obući derviški ogrtač, staviti veliki turski turban i proglasiti se šejhom, odnosno duhovnim učiteljem.

Napravio je malu tekiju na rubu grada. Po cijele dane sjedio bi u tišini, poluzatvorenih očiju, vrteći velike tespihe i uzdišući, glumeći da je u dubokom zanosu i stalnoj molitvi.

Kada bi ga ljudi pitali za savjet, govorio bi nerazumljivim, tajanstvenim jezikom, što je masu još više fasciniralo. Mislili su da je taj čovjek toliko blizu Bogu da ga obični smrtnici ne mogu ni razumjeti.Ubrzo su mu ljudi počeli donositi novac, hranu i skupe darove, tražeći njegov blagoslov. Lažni šejh je uživao u luksuzu, jeo je najbolja jela, a derviški ogrtač mu je služio samo kao paravan za pohlepu.

Jednoga dana, dok je šejh sjedio na svom mekanom ćilimu ispred tekije, a oko njega bili okupljeni brojni učenici i građani, s ulice je dotrčao jedan stari, mršavi pas lutalica. Pas je bio gladan i, privučen mirisom hrane iz tekije, slučajno je svojim prljavim repom dodirnuo rub šejhove luksuzne odjeće.Lažni šejh se istog trenutka strašno uznemirio. Prema vanjskim propisima, pas se smatrao nečistim, a šejh je pred masom morao održati privid savršene vjerske čistoće. Planuo je od bijesa, zaboravio na svoju glumljenu smirenost, zgrabio teški štap i divljački udario psa, slomivši mu nogu.Pas je zacvilio od boli i pobjegao, šepajući na tri noge. Narod je šutio, pomalo zatečen šejhovom okrutnošću, ali niko se nije usudio ništa reći.

Sve je to s distance posmatrao pjesnik i mudrac Attar. Attar je prišao lažnom šejhu, naklonio se i glasno, pred svima, upitao:

„O veliki šejhu, ti koji nosiš odjeću sufija i govoriš o Božijoj milosti... Zašto si tako surovo kaznio ovo nemoćno stvorenje?“

Lažni šejh, ponosan i uvrijeđen, odgovori:

„Zato što je ta nečista životinja uprljala moju svetu odjeću! Pokvario mi je abdest za molitvu! Moja odjeća vrijedi više nego cijeli njegov bezvrijedni život!“

Attar se tada nasmiješio, ali u očima mu je bila tuga. Okrenuo se prema okupljenom narodu i rekao riječi koje su lažnog šejha potpuno razotkrile:

„Vidiš, šejhu, ti si u velikoj zabludi. Pas je prljav samo izvana. Ako njegova prljavština dotakne tvoju odjeću, ti je možeš oprati s malo čiste vode i nekoliko kapi mirisa. Ali tvoj udarac i tvoj bijes otkrili su prljavštinu koja se nalazi unutar tebe u tvom srcu. Prljavštinu tvog ponosa, tvog licemjerja i tvoje okrutnosti ne može oprati ni cijeli okean vode. Ti nosiš odjeću šejha, ali u prsima imaš srce zvijeri. Ovaj pas je, iako šepav, čišći pred Bogom od tebe.“

Čuvši ove riječi, narod je shvatio da ih je čovjek godinama varao svojom vanjštinom. Lažni šejh je ostao sjediti sam, osramoćen, shvativši da je njegova kula od karata srušena jer je vanjsku formu stavio ispred unutarnje ljudskosti